Ana Herman o braniteljima Vukovara: 'Ponosni smo što smo mogli imati hrabre roditelje'
Ususret tužnim obljetnicama stradanja tijekom 1991. godine, govorili smo o djeci poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, ali i otvorili nadu s vjerom u novi život.
Kako je ovih dana djeci, suprugama i obiteljima poginulih i nestalih hrvatskih branitelja? Kako studeni svake godine proživljavaju oni koji u sebi još uvijek nose žive rane Domovinskog rata? Gdje su naši najmiliji? Ima li koga tko će reći, makar anonimno, gdje su grobovi? Kako je 30 godina živjeti u nadi da će se nestali pronaći? Mogu li društvene povlastice ublažiti bol ratnih posljedica? Kako istinu o Domovinskom ratu prenosimo novim generacijama?
Ususret tužnim obljetnicama stradanja tijekom 1991. godine, govorili smo o djeci poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, ali i otvorili nadu s vjerom u novi život – uz 'Ružu Hrvatsku' u Vukovaru. Gošća emisije bila je Ana Herman iz Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata – podružnica Grada Zagreba.
– Za nas Vukovarce, pogotovo nas koji smo izgubili nekog u opsadi grada, taj dan znači tugu i ujedno ponos što smo imali priliku imati tako hrabre roditelje. Usudila bih se i reći da smo ponosni što smo mogli svjedočiti stvaranje Hrvatske – kazala je Ana Herman, čiji je otac ubijen na Ovčari.
Ona je sa svojom obitelji izbjegla u Zagreb, gdje je do današnjeg dana ostala živjeti. Danas se trude pronaći nestale osobe iz Domovinskog rata.
– Ako ne tražimo nekog svog, tražimo druge. Osobno, sa svojom obitelji tražim ujaka za kojeg znamo da je ubijen pokraj Vukovara. No, ponavljam, tražimo i ostale nestale osobe bez obzira na to čiji su članovi obitelji. Smatram da je to dužnost naše zajednice – pojasnila je, dodavši da se radi od 1853 nestale osobe.
Potom je govorila o Udruzi djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata – podružnica Grada Zagreba. Udruga je nastala 2007. godine kako bi očuvali istinu o Domovinskom ratu, ali i kako bi pomogli svima koji su na bilo koji način osjetili štetu tog rata.
– Bila je to vizija zajedništva svih nas. Neki su u to vrijeme bili odrasli, neki djeca. Raspon godina je velik, a danas smo uglavnom svi odrasli sa svojom obitelji i djecom – pojasnila je.
Više pogledajte u cijeloj emisiji.
