Biskup Petanjak: 'Svakodnevno se rađamo, oblikujemo i usmjeravamo na različite putove života'

Na blagdan Male Gospe, kojim se slavi rođenje Blažene Djevice Marije, u utorak 8. rujna, u Biskupijskom svetištu Gospe od Milosrđa, u Gospinom polju, u Dubrovniku središnje svečano koncelebrirano misno slavlje na vanjskom liturgijskom prostoru svetišta predslavio je krčki biskup, mons. Ivica Petanjak, a suslavio je i dubrovački biskup Mate Uzinić, javlja IKA.

Na početku je sve prisutne pozdravio upravitelj svetišta, fra Stanko Dodig, zaželjevši svima dobrodošlicu u Svetište Gospe od Milosrđa. Istaknuo je da su vjernici cijeli dan dolazili Majci čestitati rođendan. 

Zahvalio je svim hodočasnicima koji su pristizali od ranih jutarnjih sati, te napomenuo da je prva Misa bila u 4 sata, a među hodočasnicima je bilo i onih koji su hodočastili bosi.

U uvodnom dijelu propovijedi mons. Petanjak kazao je da se, kad god slavimo rođendan, vraćamo na svoj početak; kad kažemo koliko nam je godina, onda nam panoramski prolete sve te naše godine i naš život, a od svih njih u našu se memoriju usjekao tek tu i tamo neki važni, a koji put i potpuno beznačajni trenutak života.

Danas, kad slavimo zemaljski rođendan Blažene Djevice Marije, Evanđelje nas ne vraća na Njezin početak, nego na prapočetke Njezina Sina Isusa Krista, i time kao da nam Marija, kao Majka Isusova i Majka naša, želi poručiti: 

– Ovaj rođendan nije zbog mene, nego zbog vas. Slavlje moga rođendana ima smisla ako su moja djeca sa mnom i oko mene okupljena – naglasio je mons. Petanjak.

U nastavku je kazao kako je evanđelist Matej prikupio silni broj imena onih koji bi od praoca naše vjere, Abrahama, pa do Marije i Josipa ušli u rodoslovlje Isusa Krista. Neki su od spomenutih sveti i značajni, a o nekima se ništa ne zna. 

– Za neke se zna da potječu iz izabranog židovskog naroda, a neki dolaze iz poganstva. Uz one koji su živjeli što kaže narod: 'Bože, pomozi', znatan je broj onih za koje se kaže: 'Bože, oslobodi'. Među njima ima nevjernih, zločinaca, prijestupnika i besramnika svake vrste. To je naša stvarnost, naša ljudska povijest. Kakva je – takva je, naša je, mi smo u njoj i mi smo dio nje, jer smo ju i mi stvarali i stvaramo ju svakodnevno – ustvrdio je biskup.

– U tu našu stvarnost i u taj košmar svijeta Bog je odlučio ući jednom zauvijek, začeti se i roditi kao čovjek – rekao je nadalje biskup. U tu 'sirovu' stvarnost bez uljepšavanja ulazi Bog po pristanku i suradnji Blažene Djevice Marije. 

Biskup je u nastavku istaknuo kako se u rodoslovlju jedan glagol stalno ponavlja. To je glagol roditi, a nema glagola umrijeti. Kao da su svi rođeni, a nitko nije umro, primijetio je. Kao da nam evanđelist želi poručiti da je Evanđelje – Evanđelje života i uskrsnuća. Svi oni koji su s Isusom povezani duhovnim ili tjelesnim rođenjem, od Njega primaju snagu besmrtnosti i vječnog života. Glagol umrijeti nadomješten je svakom novom generacijom. Novi naraštaj koji dolazi i tako nadživljava prethodni – znak je kontinuiteta života. Nova  je generacija lijek protiv sigurnosti smrti.

Rađanjem se živi vječno, nastavio je mons. Petanjak.

– No, i roditi se može na mnogo načina, baš onako kako i mi svakom svojom gestom i svojim načinom života tolike koji nas poznaju i imaju doticaja s nama svakodnevno rađamo i preporađamo, oblikujemo i usmjeravamo na različite putove života. Koliki su se zauvijek usjekli u naše živote i postali dio nas, do te mjere da, da nije bilo njih, ne bi bilo ni nas, ili bismo bez njih mi bili potpuno drugačije osobe i na posve drugačijem putu. Upravo onako kako su iz ove povijesti rodoslovlja izašli jedna Marija i Josip i sam Sin Božji, Isus Krist – rekao je biskup.

Na kraju je na deset Gospinih dana u Svetištu Gospe od Milosrđa zahvalio svim sudionicima upravitelj svetišta i gvardijan kapucinskog samostana Dodig. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor svetišta.

Duhovnu pripravu za blagdan predvodili su kapucinski mladomisnici: fra Josip Stanković i fra Josip Čibarić. Zbog epidemioloških razloga, redoviti raspored Misa u prostoru svetišta ove je godine prorijeđen, pa su Mise bile prijepodne svakog drugog sata od 4 ujutro, a poslijepodne su bile dvije Mise.