Biskup Vlado Košić: "Bog je spasitelj djece, a ubojica djece je đavao!"

Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo svečano je proslavljena u marijanskom svetištu Majke naših Stradanja u Gori misnim slavljem koje je predslavio sisački biskup Vlado Košić. Koncelebrirali su biskupski vikar, mons. Marko Cvitkušić; kancelar, mr. Janko Lulić; arhiđakon, preč. Dragutin Papić te više svećenika Petrinjskog i Glinskog dekanata. Na početku, sve okupljene i biskupa pozdravio je rektor svetišta, preč. Paško Glasnović.

Prije svete Mise biskup Košić u dvorištu župne kuće blagoslovio je novi procesijski križ s Kristom i Marijom podno križa, djelo akad. kipara Tomislava Kršnjavija.

Blagdanskom slavlju nazočili su i brojni hodočasnici, od kojih je dio pristigao pješice iz tri petrinjske župe te iz Gline i okolnih mjesta, a prisutni su bili i predstavnici gradskih i županijskih vlasti.

U homiliji, biskup je istaknuo da, iako nam se čini da smo sada, nakon potresa, kao što smo bili nakon rata, ponovno na ruševinama, opet na početku, nada nas ne napušta. ''Lijepo je znati da je naš katolički narod u ovim krajevima koje su često pogađale različite nevolje, progoni, zator, ali i potres, sve to preživio i opstao. Stoga se nadamo da ćemo i mi sve ovo nadvladati.''

U nastavku je, zapitavši se kako pronaći snagu za daljnji život i borbu, poručio da, kao što su to naši stari to znali, moramo i mi naučiti pouzdati se u Blaženu Djevicu Mariju. ''Njoj su naši stari gradili najljepše crkve, Njoj su uzdizali svoje najintimnije molitve, Njoj su se utjecali u najsudbonosnijim potrebama. I zadobivali su uslišanja. Zato je Ona naša Duša duše hrvatske i Sunce naših stradanja. Marijin život i Njezina borba nisu bili laki. Čitav svoj zemaljski vijek Ona je nosila svoj križ i nije ju život mazio. Ona nije ni znala što ju sve čeka kada je potvrdno odgovorila Anđelu na Božji poziv da bude Majka Sina Božjega. Prihvatila je jer je to Bog tražio, premda joj je bilo neobično to što je tražio i nije to razumjela. Ipak je odlučila reći 'da', premda je bila puna pitanja. Pouzdanje u Boga koji nešto traži mora biti na prvom mjestu, ispred svih pitanja i strahova'', rekao je biskup, dodavši kako je nakon svih patnji ipak dočekala Isusovo uskrsnuće, a onda i sama bila proslavljena, uzdignuta dušom i tijelom u nebo. 

Govoreći o čitanju iz Knjige Otkrivenja, biskup je podsjetio kako se najprije izdiže ''žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda''. ''Dakako, ta je žena slika Marije koja je uzvišena, sva u sjaju i slavi, Kraljica neba i zemlje. Ipak, odmah za nju kaže se da trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja. Sjetimo se Isusove riječi: 'Žena kada rađa žalosna je jer je došao njezin čas; ali kada rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se čovjek rodio na svijet'. I tu je preobrazbu morala proći Marija. A tako i sve rodilje. No, pitamo se, boje li se današnje žene rađati djecu? Zar je taj strah prevladao radost koja s djetetom dolazi? Ili ne vjeruju da je neizmjerna radost rođenje novog djeteta? Doista, tužni smo kad vidimo da se sve manje djece rađa, kao da je današnji naraštaj odlučio propasti. Jer što drugo znači to da se mladi parovi odriču djece? Ipak, imamo lijepe i brojne primjere drukčijeg ponašanja, kad roditelji koji mogu prihvaćaju dati život brojnoj djeci. To možda neke začuđuje, pa se pitaju kako će se ta djeca podići. Ali, nije stvar u materijalnim sredstvima, nego u stavu duše. Sve će biti dobro i moguće onima koji vjeruju. Crkva se s takvim roditeljima raduje i biskup ide i krsti po župama takvu brojniju djecu u obiteljima da bi dao potporu obiteljima s brojnom djecom. 'Ali, to je žrtva', s pravom će netko reći. No, zar nije najveća radost kad se iz žrtve postigne neki uspjeh? Tako i brojna obitelj. Ona je temelj i Crkve i društva'', ustvrdio je biskup. 

Biskup je poručio i kako je Bog spasitelj djece, dok je ubojica djece đavao.

''On ne želi da se rodi i jedno dijete, a posebno je bio ugrožen kad se rodilo Dijete Isus. Herod ga je, sjetimo se, htio pogubiti i zato je u Betlehemu zapovjedio pokolj djece, no Josip i Marija s Djetetom Isusom pobjegli su u Egipat. To je ta pustinja koja je bila spas za Isusa i đavao ga nije mogao u samom začetku ugroziti. Uvijek ima dobrih ljudi koji će zaštititi nerođenu i tek rođenu djecu koju đavao želi ubiti, i njihovi roditelji često, i ne znajući to, u njegovoj su službi. Bogu je pak svaki život drag, On je Životvorac, po Duhu Oživljavatelju Bog daje život i veseli se svakom stvorenju. Koliko na tom području ima grijeha, koliko tu đavao žanje žetvu za svoje kraljevstvo! A oni koji Boga slušaju, ne boje se života. Pitajmo se i mi danas: gradimo li mi kulturu života ili kulturu smrti? U Sjedinjenim Američkim Državama, baš na blagdan Srca Isusova, ove godine Vrhovni sud poništio je ustavno pravo na pobačaj i tako ispravio bezakonje koje je u posljednjih 50 godina vladalo u SAD-u, po kojem je usmrćeno više od 60 milijuna Amerikanaca. U lipnju ove godine održana je u Zagrebu 3. konferencija katoličkih muškaraca koji su na kraju, njih više od 200, pred zagrebačkom katedralom na koljenima molili krunicu za obraćenje hrvatskoga naroda. Đavao se protivio i kada smo mi u Sisku održavali svoj treći Hod za život, ali to nas nije obeshrabrilo. Mi znamo za što se borimo i zalažemo. Neka nam pomogne u toj borbi Blažena Djevica Marija'', zaključio je biskup. 

Misno slavlje animirao je Mješoviti župni zbor iz petrinjske župe Preobraženja Gospodnjeg, a ovoj proslavi prethodila je trodnevnica koju je predvodio vlč. Ivan Grbešić.