Božićna poruka mons. Lingue: "Svijet treba muževe i žene koji imaju hrabrosti ići protiv struje"

Božić 2025.
Poruka Apostolskog Nuncija
Hodočasnici nade

Poštovani slušatelji i gledatelji,

kada su se prije godinu dana otvorila jubilejska Sveta vrata s temom Hodočasnici nade, nismo mogli ni slutiti da će papa Franjo, neumorni pastir, nekoliko mjeseci kasnije kao hodočasnik nade krenuti na svoje posljednje, bespovratno putovanje, ostavljajući Crkvu i svijet zbunjene u trenutku kada smo najviše trebali vodstvo i mudrost.

Mi, hodočasnici nade, osjećali smo se dezorijentirano: kojim putem će sada krenuti Crkva? Tko će nas voditi?

No kršćanska nada doista ne razočarava; to je vrlina koja nas uči vjerovati kako Gospodin hoda s nama, čak i kada se put zamrači.

Možda su se, još više od svih nas, posebno nesigurnima osjećali kardinali pozvani u Rim kako bi izabrali novog papu: hoćemo li ići desno ili lijevo? Idemo li naprijed ili ćemo se vratiti natrag?

Ni ovoga puta Gospodin nije oklijevao poslati svojega Duha, čak i prije nego smo očekivali, ubrzo pokazujući novog vođu za svoju Crkvu, kao da nam želi reći: „Ne bojte se, uvijek sam s vama, imajte nadu!“

I došao je papa Lav XIV., novi Petar, na kojemu Gospodin utemeljuje svoju Crkvu.

U njegovu geslu, In Illo uno unum – „U Njemu, koji je Jedini, jedno smo“, odzvanja proročka betlehemska poruka i pokazuje nam smjer puta koji je pred nama.

Na Božić se sam Bog „poistovjećuje“ s nama.

Beskrajno postaje Djetetom, vječno ulazi u vrijeme, Stvoritelj poprima lice stvorenja.

I u tom nam Djetetu, Jedinom Spasitelju svijeta, Bog otkriva svoj najveći san: da cijelo, tako podijeljeno i razdirano, u Njemu ponovno pronađe izgubljeno jedinstvo, kako bi svi bili Jedno.

Ne više stranci ili neprijatelji, nego braća i sestre, pomireni njegovom ljubavlju.

Pomislimo sada na naše obitelji, na naše zajednice, na naše župe, na naša mjesta, na naš svijet: koliko podjela, koliko zidova podignutih od straha, oholosti i nasilja! Koliko nerazumijevanja!

Jaslice, koje i ove godine postavljamo u svojim domovima, znak su nade: to je mjesto na kojem se nebo i zemlja grle, na kojem se susreću bogati i siromašni (pastiri i kraljevi), na kojem sva stvorenja imaju svoje mjesto.

Tamo svjetlost rastjeruje tamu, ponos ustupa mjesto poniznosti, mržnja ljubavi.

Poput Mudraca koji, nakon susreta s Gospodinom, otiđoše drugim putem u svoju zemlju (Mt 2,12), tako smo i mi pozvani promijeniti put, pozvani smo obratiti se, „preobraziti se“ u susretu s Kristom!

Nada ne smije nestati, već postati konkretna zauzetost u izgradnji onog jedinstva koje je On došao donijeti.

Kako? Nastojmo biti:

• Promicatelji pomirenja u našim obiteljima,
• Graditelji jedinstva u našim crkvenim zajednicama,
• Mirotvorci u društvu.

I danas svijet traži zvijezdu, potrebni su mu muževi i žene koji imaju hrabrosti promijeniti put, ići protiv struje, koji nisu osnaženi vlastitom moći, već povjerenjem u Onoga koji je „radi nas postao malenim“ i koji nam poručuje: „Primite me, molim vas, ja sam vaš brat.“

U Njemu, koji je Jedini, mi smo već Jedno.

Poput Marije koja je odgovorila „Evo me!“, iako nije u potpunosti razumjela svoj poziv, tako mu i mi, nastavljajući tražiti put, recimo: Evo me, neka mi bude po Tvojoj volji.

Sretan Božić svima!