Centar za rehabilitaciju Zagreb
U emisiji su gostovale: Smiljana Eljuga, profesor rehabilitator, predstojnica podružnice Sloboština i Martina Zelić, profesor rehabilitator, zastupnica u organiziranom stanovanju.
– Centar za rehabilitaciju Zagreb ustanova je u sustavu socijalne skrbi u nadležnosti Ministarstva rada mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Naši korisnici su djeca predškolske i osnovnoškolske dobi, mladi ljudi i odrasle osobe s intelektualnim teškoćama i višestrukim teškoćama. Rad Centra organiziran je u sjedištu. Imamo dvije podružnice: podružnica Sloboština i Sloboština II. Također, imamo i dvije dislocirane jedinice: jedinica Ilica i jedinica Organizirano stanovanje.
Centar pruža niz usluga. Prva usluga koja se nudi jest usluga savjetovanja preko rane razvojne podrške maloj djeci. Zatim, psihosocijalna podrška koja se može pružati u obitelji ili pružatelja usluga. Nudimo također uslugu boravka, smještaja i organiziranog stanovanja – kazala je Smiljana Eljuga.
– Osobe s intelektualnim poteškoćama često su kroz povijest bile obespravljene, živjele su u institucijama isključivo u segregiranim oblicima zbrinjavanja. Često su živjele i u lošim uvjetima. Sve do sredine 20. stoljeća. U novije doba politika pristupa osobama s intelektualnim poteškoćama promijenila se skupa s politikom, stavovima i načinom rada u odnosu na osobe sa invaliditetom. U ranim razvojnim fazama dominirao je najčešće medicinski model koji je osobe s invaliditetom tretirao kao problem. Na te osobe gledalo se isključivo kroz njihovu dijagnozu i kroz ono što te osobe ne mogu. Njih se zbrinjavalo u ustanove kako bi se njihov invaliditet što više ublažio kako bi se mogli na što lakši način integrirati u društvo. Nakon toga došao je model deficita koji stavlja naglasak na posebne potrebe osoba s invaliditetom, koji i dalje tretira te osobe u segregiranom uvjetima ili djelomično segregiranim uvjetima. Danas dominira tzv. socijalni model koji je temeljen na filozofiji inkluzije. Razlika između socijalnog modela i ovih ostalih modela jest ta što socijalni model kaže da je invaliditet društveno uvjetovan. Invaliditet je društveni konstrukt. Važno je naglasiti da on ne negira postojanje poteškoća kod osobe s invaliditetom, ali to isto oštećenje ne umanjuje vrijednost osobe kao ljudskog bića. Do invaliditeta dolazi jer u društvu postoje određene predrasude i prepreke koje onemogućuju aktivno sudjelovanje i potpunu participaciju osoba s invaliditetom. Ono čemu mi svi težimo jest restrukturiranje društva u kojem će osobe s invaliditetom imati sva prava kao i sve druge osobe na bilo kojoj pravnoj osnovi, kako u RH tako i u cijelom svijetu – objasnila je Martina Zelić.
Cijelu emisiju pogledajte OVDJE.
