Započela je Molitvena osmina za jedinstvo kršćana: Djelujem li za dobro i spasenje svojih bližnjih?

Ovogodišnja Molitvena osmina za jedinstvo kršćana traje od 18. do 25. siječnja, pod geslom „Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva!“ (Ef 4,1-13). Odabir teme i priprema nacrta molitvenih materijala ove je godine povjerena kršćanima u Armeniji, a molitveni priručnik na hrvatski jezik preveo je i prilagodio prof. dr. sc. Jure Zečević, OCD.

– U središtu poruke je 4. redak 4. poglavlja Poslanice Efežanima, čime ovogodišnja Osmina posvješćuje svim kršćanima u svim Crkvama, u župama i lokalnim zajednicama potrebu jedinstva, prizivajući nam u svijest dva temeljna naglaska: u prvom dijelu geslo naglašava da kršćani trebaju biti „Jedno tijelo i jedan duh“, a u drugom dijelu ono nas podsjeća da smo, upravo kao kršćani, „pozvani na jednu nadu svog poziva“. Kakvog poziva? Poziva da vjerno i dosljedno u svemu nasljedujemo Isusa Krista, „njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro“ (Dj 10, 38).

Konkretno, ovo geslo poručuje da budemo više jedno u nastojanju da poput Krista svi svakodnevno prolazimo zemljom čineći dobro u sredinama u kojima živimo, na svim razinama – od obiteljske, preko nacionalne do svjetske – tako da se uveća stupanj ostvarenosti harmoničnog i spašenog života ljudske zajednice i svekolikog stvorenja Božjeg – navodi o. Zečević.

No, svjedoci smo da kršćani diljem svijeta njeguju različite tradicije, izražavajući svoju vjeru u Krista na drugačije načine. Je li onda jedinstvo kršćana danas uopće moguće u svojoj punini? Kako navodi o. Zečević, Bog je u svojoj stvaralačkoj ljubavi već predodredio različitost među ljudima. 

– Različitost je „rezultat“ čovjekove bogolikosti: logična posljedica činjenice da je čovjek stvoren na sliku Božju. Budući da je Bog jedan – jedinstvo u pogledu jedne božanske naravi – i da je taj jedan Bog u isto vrijeme i različitost – pluralnost triju Božanskih osoba, Oca, Sina i Duha Svetoga – posve je logično i smisleno da i ljudi, kao slika Božja, imaju jednu zajedničku ljudsku narav koja se ostvaruje u različitosti i pluralnosti ljudskih osoba – ističe te dodaje da različitost sama po sebi nije problem, nego čovjekov destruktivni odnos prema onome što je drukčije. Različitost pridonosi općem dobru pristupa li joj se konstruktivno i pozitivno, a isto vrijedi i za različitosti među kršćanima.

– Naravno da je jedinstvo kršćana i danas moguće ostvariti. Štoviše, ono se i danas već ostvaruje „više puta i na više načina“ (usp. Heb 1, 1). Netočno je govoriti da kršćani danas „nemaju jedinstvo“. Točno je govoriti da danas kršćani nemaju (pot)puno ni savršeno jedinstvo.

Tijekom Molitvene osmine kršćani iz različitih Crkava i kršćanskih zajednica, u ekumenskom smislu, ne mole za uspostavu nepostojećeg jedinstva, nego za uvećanje postojećeg stupnja jedinstva u vjeri i konkretnim oblicima vidljivoga zajedništva. Ne samo zajedničko Nicejsko-carigradsko vjerovanje, nego i zajednička molitva tijekom Osmine jasno potvrđuju i očituju postojanje određenog stupnja jedinstva u vjeri – stupnja koji među različitim kršćanskim Crkvama i zajednicama može biti veći ili manji, može rasti, ali može se i smanjivati – napominje nadalje o. Zečević.

Upravo ovaj molitveni priručnik omogućuje svim vjernicima koji se žele pridružiti svjetskoj zajednici kršćanskih molitelja da se tijekom osam dana hrane istom duhovnom hranom, razmatraju istu Božju riječ, propitkuju vlastiti život, otvaraju se Božjoj prisutnosti i mole na iste nakane. 

– Osmina je zapravo samo osobito intenzivan „trenutak“ onoga što bi trebalo biti stalno raspoloženje kršćaninova srca. Zato je važno donijeti dobre odluke, imati ih uvijek iznova pred očima i truditi se voljom, umom i cijelim svojim bićem, da ih što više usklađujemo s voljom Božjom – potiče o. Zečević.

Iako u Hrvatskoj ima više pozitivnih primjera kršćanskog jedinstva, o. Zečević skreće pozornost i na neke specifične teškoće koje još uvijek priječe napredovanje u tom zajedništvu: baštinjeni povijesni prijepori; opterećenost međucrkvenih odnosa različitim, nerijetko i pseudoznanstvenim i propagandističkim viđenjima međunacionalnih događanja; traumatična iskustva ratova koja se i u poraću odražavaju kao izvori osjećaja ugroženosti, nepovjerenja i izbjegavanja intenzivnije uzajamne komunikacije i suradnje. Kako objašnjava, ponekad se stječe dojam da pojedini čimbenici, prvenstveno izvan crkvenih krugova, ali katkada i unutar njih, utječu na stvaranje takvih osjećaja i konfliktnih ozračja, tako što povremeno pokreću sporne teme, bilo ciljano i namjerno, bilo nesvjesno i nehotično.

Pa ipak, upravo je u ovogodišnjem molitvenom priručniku za Osminu popisano i datirano više od 45 svijetlih primjera jedinstva u Hrvatskoj, u poglavlju „Značajniji datumi iz naše ekumenske i međureligijsko-dijaloške baštine“. Osim toga, o. Zečević navodi noviji primjer Ekumenskih glazbeno-molitvenih susreta koji se održavaju od 2020. u povodu svekršćanske, svjetske, ekumenske inicijative „Vrijeme stvorenog“, kao i međucrkvenu suradnju na području obrazovanja, u karitativnim i humanitarnim aktivnostima, u povodu za Crkve značajnijih obljetnica i blagdana, itd.

– Poruka ovogodišnje Osmine za jedinstvo kršćana potiče ne samo kršćane, nego i sve ljude dobre volje da „instrumentom“ jedinstva u dobrohotnosti, u htijenju dobra, zajednički, postojano, trajno i ustrajno iskorjenjuju iz svojih vlastitih misli, riječi i djela i iz sfera suživota s drugim ljudima sve ono što škodi ljudskom dobru, unesrećuje naše bližnje i čini ih nespašenima. Stoga, radimo na jedinstvu kršćana, zalažući se revno za vremenito i vječno dobro svih ljudi, svjesni da se našom i najmanjom mišlju, riječju i djelom može mijenjati kakvoća i cjelovitost spašenosti ljudi i stvorenja – zaključuje o. Jure Zečević, potičući osobito kršćane u Hrvatskoj da se preispitamo jesmo li se svetom cilju jedinstva po Isusovoj volji mogli dosad više posvetiti.

Svjetska Molitvena osmina za jedinstvo kršćana obilježava se još od 1908. Od 1968. zajednički ju organiziraju Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana, koje se od 2022. naziva Dikasterij za promicanje jedinstva kršćana, s katoličke strane te Povjerenstvo za vjeru i ustrojstvo Ekumenskog vijeća Crkava u kojem su zastupljene Crkve reformacije i pravoslavne crkve.

Molitveni priručnik za ovogodišnju Osminu na hrvatskom jeziku dostupan je u prilogu.