Kako se bira novi papa

Nakon usnuća pape Franje, na mnogo strana moglo se čuti priče ili pročitati tekstove o biranju poglavara Katoličke crkve koji su često ostavljali dojam nedovoljnoga poznavanja propisa što ravnaju ovim pitanjem, a ponekad i nedobronamjernog senzacionalizma. Stoga se učinilo razboritim javnosti ponuditi sažet prikaz crkvenoga zakonodavstva i dokumenata koji uređuju pitanje vrhovnoga vodstva Katoličke crkve u vrijeme sedisvakancije i način biranja pape.

Kao prvo, rimskoga biskupa biraju kardinali koji nisu navršili 80 godina života na dan kada je započela upražnjenost rimske biskupske stolice, koja može ostati upražnjena ili smrću rimskoga biskupa, kojega se općenito naziva papa, ili njegovim odreknućem od svoje službe. To odreknuće, da bi bilo valjano, mora biti učinjeno slobodno i prema propisima crkvenoga zakona, kako to propisuje kanon 332 § 2 Zakonika kanonskoga prava koji je objavljen 1983. godine. I dok je u prošlosti služba rimskih biskupa najčešće prestajala njihovom smrću, nisu nepoznati slučajevi Petrovih nasljednika koji su se odrekli svoje službe, a posljednji put to se dogodilo 2013. godine u slučaju Benedikta XVI.

Crkveni dokumenti o biranju pape

Način izbora pape tijekom povijesti se mijenjao, ali dokinuta je mogućnost da to bude aklamacijom ili nadahnućem i kompromisom, te je već višestoljetna praksa da ga biraju kardinali glasovanjem. Međutim, način na koji će ga kardinali birati više je puta u nekim detaljima dorađivan u skladu s potrebama Crkve. Tako je npr. samo u 20. st. nekoliko puta ovo pitanje dodatno precizirano i regulirano posebnim papinskim dokumentima: Pio X. (1904. i 1908.), Pio XI. (1922. i 1935.), Pio XII. (1945.), Ivan XXIII. (1962.), Pavao VI. (1967., 1970. i 1975.).

Osim Zakonika kanonskoga prava (kann. 331-335, 349), važeći je glavni dokument, kojim se regulira izbor rimskoga biskupa, apostolska konstitucija Universi Dominici Gregis koja ima podnaslov "O upražnjenosti Apostolske stolice i izboru rimskoga Prvosvećenika“. Objavio ju je Ivan Pavao II. 22. veljače 1996. Uz nju treba spomenuti i jedan vrlo kratak dokument Benedikta XVI.: apostolsko pismo u obliku motuproprija "De aliquibus mutationibus", objavljeno 11. lipnja 2007., te motuproprij istoga pape "De nonnulis mutationibus", objavljen 22. veljače 2013. A budući da će novi papa biti biran i stupiti na službu prema tim propisima, u nastavku ovoga teksta u skraćenom obliku prikazane su odredbe upravo ovih dokumenata.

Za početak valja napomenuti da odredbe apostolske konstitucije "Universi Dominici Gregis", u vezi s načinom izbora novoga pape, moraju biti integralno poštovane bez obzira na koji je način papinska stolica ostala upražnjena prije početka izbora: bilo smrću bilo odreknućem prethodnoga pape.

Uloga Kardinalskoga zbora

Za vrijeme upražnjenosti rimske biskupske stolice Katoličkom crkvom upravlja Kardinalski zbor koji, međutim, nema nikakvu moć ili jurisdikciju u pitanjima koja su inače u isključivoj nadležnosti Vrhovnoga svećenika, ne mogu mijenjati zakone koje su donijeli pape, ne mogu ni na koji način odlučivati o pravima apostolske stolice i Rimske crkve. Zadaća je kolegija kardinala brinuti se da budu uredno završavani redoviti i neodgodivi poslovi te da se pripravi sve što je potrebno za izbor novoga pape.

Za vrijeme upražnjene papinske stolice kardinali održavaju posebne i opće kongregacije. Općim kongregacijama predsjeda dekan Kardinalskoga kolegija. To je sada kardinal Giovanni Battista Re, koji u ovom trenutku ima 91 godinu, a svaki sudionik tih kongregacija na početku mora položiti zakletvu, polažući ruku na Evanđelje, da će strogo poštovati sve odredbe konstitucije "Universi Dominici Gregis" i da će skrupulozno čuvati tajnu o svemu što na bilo koji način ima veze s izborom pape.

Na jednoj od kongregacija, neposredno nakon papina preminuća, ako se radi o sedisvakanciji zbog smrti, kardinali odlučuju dan, sat i način na koji će tijelo pokojnoga pape biti preneseno u baziliku sv. Petra i izloženo vjernicima. Molitve za papu obavljaju se tijekom devet dana nakon smrti, a, osim ako postoje neki posebni razlozi, treba biti pokopan između četvrtoga i šestoga dana nakon smrti. Ovi kardinali trebaju providjeti da za kardinale s pravom glasa, koji trebaju stići u Rim radi izbora, bude pripravljeno mjesto za boravak u vatikanskom Domu svete Marte, da se pripremi Sikstinska kapela u kojoj se obavlja izbor pape, da se odobre sredstva za trošak sprovoda i budući izbor, da pročitaju dokumente ako je papa nešto ostavio za Kardinalski kolegij, da se pobrinu da bude poništen papin prsten i olovni pečat kojima se proviđaju apostolska pisma, da rasporede sobe za kardinale i da odrede dan i sat glasovanja. Trebaju odrediti i dvije crkvene osobe, jasnoga nauka, mudrosti i moralnog ugleda, koje će kardinalima izreći dvije meditacije o problemima Crkve u danom trenutku i o izboru pape.

Prestaju gotovo sve vikarne službe

Papinom smrću ili njegovim slobodnim odreknućem od službe 'umiru' također gotovo sve vikarne (zamjeničke) službe. Tako svi predstojnici središnjih crkvenih ustanova u Rimu, kao npr. kardinal državni tajnik, kardinali prefekti dikasterija, nadbiskupi predsjednici kao i svi članovi rimskih ustanova prestaju sa službom čim papa umre ili se odrekne službe. Međutim, neki ipak, radi konkretnih potreba Crkve i duhovnoga dobra vjernika, ostaju 'živi' do izbora novoga pape: to su kardinal komornik, kardinal veliki pokorničar i njegovi službenici, kardinal vikar Rimske biskupije, generalni vikar Grada Vatikana i kardinal arhiprezbiter vatikanske bazilike. Isto tako, zadržavaju službu, ali odgovaraju Zboru kardinala: substitut Državnoga tajništva (neka vrsta ministra za unutrašnja pitanja), tajnik za odnose s državama (ministar vanjskih poslova), tajnici ustanova Rimske kurije i djelitelj milostinje (elemosiniere). Uz ove, nastavlja se služba i ovlasti apostolskim nuncijima.

Za sve vrijeme upražnjene papinske stolice središnje crkvene ustanove, kao što su npr. dikasteriji i druge, ne mogu obavljati poslove koji se inače, dok je papa živ, obavljaju nakon razgovora s papom (facto verbo cum Summo Pontifice) ili nakon audijencije kod pape (ex audientia Summi Pontifici). Za isto vrijeme sva papina civilna vlast, koja se tiče državne uprave Vatikana, pripada Kardinalskom zboru koji ne može donositi dekrete, osim u slučaju hitne potrebe i koji vrijede jedino za vrijeme sedisvakancije.

Ako je papa umro, zadaća je kardinala komornika (kardinal Kevin Joseph Farrell, koji sada ima 77 godina), između ostaloga, službeno ustanoviti da je nastupila smrt pape, te o tome izvijestiti kardinala vikara Rimske biskupije koji će o tome posebnim priopćenjem izvijestiti rimski puk. S druge strane, nakon što primi obavijest od kardinala komornika, zadaća je kardinala dekana obavijesti sve druge kardinale o papinoj smrti sazivajući ih na kongregaciju kolegija te izvijestiti Diplomatski zbor kod Svete Stolice i poglavare njihovih država.

Pokop pape obično se vrši u vatikanskoj bazilici, ali poznati su slučajevi da su neki pape željeli da budu pokopani na nekom drugom mjestu. Tako je npr. sv. Pio X., koji je umro početkom 20. st., u skladu sa svojom željom, pokopan u Veneciji, a neki pape počivaju u drugim rimskim bazilikama, kao na primjer papa Franjo koji je pokopan u bazilici Svete Marije Velike.

Aktivno i pasivno pravo glasa

Pravo birati novoga papu imaju samo kardinali koji, u trenutku kada je rimska biskupska stolica ostala upražnjena, nisu navršili 80 godina života, a broj kardinala izbornika ne smije prelaziti 120 (br. 33). Osim maksimalnoga broja kardinala izbornika, ovaj dokument određuje također da svi kardinali izbornici imaju i aktivno i pasivno pravo glasa i da ni jedan ne može biti isključen iz aktivnog i pasivnog prava biranja (br. 35). U prijevodu na običan jezik to znači da svaki kardinal može birati i svaki može biti izabran, osim onoga kardinala koji bi odbio ući u Vatikan i čekati izbore ili kasnije, nakon što započnu izbori, odbio ostati u Vatikanu kako bi obavio svoju zadaću. Međutim, ako neki kardinal oboli te mora poći na liječenje izvan Vatikana, izbor se može nastaviti bez traženja njegova glasa, ali ako se, nakon ozdravljenja, želi vratiti, mora biti ponovno uključen (br. 40).

Napomena:

Na dan usnuća pape Franje bilo je čak 135 kardinala mlađih od 80 godina, izbornika za konklave čiji je početak najavljen 7. svibnja 2025. No, prema najavama, dvojica od njih odustali su od sudjelovanja u izboru pape, pa bi ih tako bilo 133. 'Višak' u odnosu na propisani broj od 120 posljedica je imenovanja novih kardinala, koja je odredio papa Franjo, a da nije proporcionalno rastao broj onih koji su zbog dobi izlazili s popisa izbornika. Stoga neki smatraju kako je pokojni papa Franjo računao da će živjeti još godinu dana jer već tijekom 2026. godine, samo zbog punjenja kanonske dobi, broj kardinala izbornika pao bi na 119. Samo po sebi u redovitim prilikama nikakav problem ne predstavlja činjenica da potencijalnih izbornika ima više od 120, jer se njihov broj stalno mijenja i to nije bio rijedak slučaj. No, problem nastaje onda kad s 'viškom' kardinala s pravom glasa treba sazvati konklave i ovo se, koliko mi je poznato, prvi put dogodilo. Zbog toga će crkveni pravnici morati pomoći kardinalima naći rješenje za postojeće pitanje i kanonski pomiriti: odredbu o maksimalnom broju od 120 kardinala s pravom glasa, odredbu da su s pravom glasa svi kardinali s manje od 80 godina, odredbu da ni jedan od njih ne smije biti isključen iz aktivnog i pasivnog prava biranja, odredbu da su ništavni i nevažeći čini (br. 34) koji bi na bilo koji način namjerno pokušali promijeniti propise o izboru ili kolegiju kardinala s pravom glasa, s jedne strane, i činjenicu da će u konklavama biti njih 133, s druge. Sudeći prema razmišljanjima među crkvenim pravnicima (dan pisanja ovoga komentara je 29. travnja 2025.), možda će to učiniti Kardinalski zbor tako što će svojim motuproprijem dokinuti gornju granicu broja izbornika a da ne će odrediti novu.

Važno je znati, međutim, da kardinali s pravom glasa nemaju obvezu birati isključivo nekoga među sobom, već mogu dati svoj glas također onomu tko je izvan Kardinalskoga zbora (br. 83), ako ga smatraju prikladnim za uspješno i korisno predvođenje opće Crkve. Tako, što se zakona tiče, za papu može biti izabran svaki katolički vjernik koji je muškarac koji je sposoban prihvatiti izbor, uz uvjet da je prikladan za biskupsku službu.

Smještaj kardinala s pravom glasa

Dokumentom iz 2013. godine određeno je (br. 37) da konklave moraju započeti između petnaestog i dvadesetog dana od trenutka upražnjenosti apostolske stolice s tim da Kardinalski zbor može anticipirati početak konklave ako su prisutni svi kardinali s pravom glasa. Za vrijeme izbora svi kardinali su smješteni u vatikanskom Domu sv. Marte. Tu može biti smješten i npr. neki bolničar ako je potreban kojemu od kardinala. No, od trenutka kad započnu poslovi oko izbora, prostori Sv. Marte i Sikstinske kapele moraju biti zatvoreni što je briga kardinala komornika.

Izbor novoga pape mora biti u potpunoj i apsolutnoj slobodi izbornikâ i prostora, bez ikakva utjecaja izvana. Posebice, nitko se ne smije obraćati kardinalima dok ih se prevozi iz Sv. Marte u Apostolsku palaču. A sami kardinali s pravom glasa od trenutka kad započne proces izbora, pa sve dok se ovaj ne dogodi, trebaju se uzdržati od dopisivanja, telefonskih kontakata i drugih oblika komuniciranja s osobama koje ne pripadaju izbornom ambijentu. Jedino u iznimnim slučajevima posebna kongregacija kardinala može dopustiti takav kontakt nekom kardinalu, a bez takva odobrenja ni kardinal pokorničar, ni kardinal vikar Rima kao ni kardinal arhiprezbiter vatikanske bazilike ne mogu kontaktirati sa svojim uredima.

Na uslugu kardinalima mora biti nekoliko svećenika koji govore različite jezike radi ispovijedi kao i dva liječnika radi mogućih hitnih intervencija. Isto tako treba im biti na raspolaganju određen broj osoba koje će se brinuti o kuhinji i čišćenju. Sve te osobe moraju imati odobrenje kardinala komornika i njegovih pomoćnika i svaka ta osoba, pred kardinalom komornikom ili pred osobom koju on ovlasti, mora položiti zakletvu da će čuvati apsolutnu tajnu glede svega što se izravno ili neizravno tiče izbora pape. Kunu se također da ne će koristiti nikakav instrument koji može snimati na bilo koji od mogućih načina.

Mjesto biranja novoga pape

Nakon što je pripravljeno sve za izbor novoga pape, petnaestoga dana nakon smrti ili odreknuća pape – a nikako poslije dvadesetoga dana – kardinali s pravom glasa okupljaju se u vatikanskoj bazilici, ili na nekom drugom mjestu ako je potrebno, i sudjeluju u svečanom euharistijskom slavlju na kojemu mole za papu koji treba biti izabran (Pro eligendo Papa). To slavlje treba biti obavljeno ujutro kako bi se poslijepodne moglo nastaviti s poslovima. A poslijepodne kardinali s pravom glasa okupljaju se u Kapeli sv. Pavla u Apostolskoj palači te u svečanoj procesiji, pjevajući Veni, Creator (Dođi, Duše Presveti), kreću u Sikstinsku kapelu. Ona je ekskluzivno i jedino mjesto gdje se obavlja izbor pape i gdje sve mora biti već pripravljeno za sam proces izbora. Posebice moraju biti obavljene stroge kontrole, također uz pomoć osoba koje su tehnički osposobljene, da u prostorima za izbor nisu zlonamjerno postavljena audiovizualna sredstva snimanja ili prijenosa prema van.

Početak biranja

Smjestivši se u Sikstinsku kapelu, svi kardinali polažu zakletvu da će se vjerno i skrupulozno u procesu izbora ponašati u skladu s konstitucijom "Universi Dominici Gregis". Kunu se da će svaki od njih, koji bude izabran, vjerno vršiti petrovsku službu u Crkvi, da će braniti duhovna i vremenita dobra Crkve, kao i njezinu slobodu. Obećavaju da će prema svima, klericima i laicima, čuvati tajnu o svemu što se na bilo koji način tiče izbora i o svemu što se bude događalo na mjestu izbora, da ne će povrijediti ovu tajnu ni prije ni poslije izbora, osim u slučaju ako im za to sam papa dadne odobrenje, da ni u kojemu obliku ne će dopusti miješanje nikakva vanjskoga svjetovnog autoriteta bilo kojega reda ili stupnja, kao ni bilo kojoj drugoj osobi ili grupi koji bi htjeli utjecati na izbor pape. A nakon što i posljednji kardinal položi zakletvu, papinski ceremonijar se oglašava s: "Extra omnes!" (Svi van!) te svi, koji ne sudjeluju u konklavi, u tom trenutku moraju napustiti Sikstinsku kapelu.

Nakon što unaprijed određena crkvena osoba završi svoje izlaganje kardinalima, i ona napušta Sikstinsku kapelu s papinskim liturgijskim ceremonijarom. Zatim kardinali s pravom glasa, nakon što završe molitvu koju izriču prema obredniku "Ordo rituum conclavis", saslušaju kardinala dekana ili onoga tko ga zamjenjuje. On pred kardinale iznosi prije svega pitanje može li se započeti s izborom, ili je potrebno još pojasniti dvojbe oko propisa i načina koje je odredila konstitucija "Universi Dominici Gregis", ali bez mogućnosti da bude dopušteno da neka od tih odredbi, koja se bitno odnosi na čine samog izbora, bude izmijenjena ili zamijenjena, pa taman ako bi se dogodila i jednoglasnost izbornika, i to pod kaznu ništetnosti samog izbora. A ako, prema sudu većine kardinala s pravom glasa, ništa ne priječi da se započne s izborom, taj proces odmah započinje prema načinu koji je odredila Konstitucija.

Kazne za odavanje tajne

Propisi o čuvanju tajne glede podataka o izboru pape vrlo su strogi, tako da u četiri slučaja za njihove eventualne prekršitelje predviđaju čak najstrožu moguću crkvenu kaznu: izopćenje "latae sententiae", to jest automatsko izopćenje iz Crkve bez vođenja ikakva postupka. Tako sve osobe iz posluge upadaju u izopćenje samim izvršenim činom odavanja tajne o spisima, znakovima ili bilo kojoj drugoj stvari (br. 58). Jednakom kaznom automatskog izopćenja iz Crkve bili bi udareni i kardinali s pravom glasa koji bi birali vođeni razlogom simonije (br. 78), kardinali s pravom glasa koji bi od bilo koje civilne instance prihvatili zahtjev da predlože veto ili tzv. exlusiva, tj. da prihvate unaprijed isključiti jednog ili više kardinala s pravom glasa (br. 80), te ako bi neki kardinal s pravom glasa paktiranjem, dogovaranjem ili obećanjem, ili na neki drugi način, prisilio da se dadne ili da se ne dadne glas nekome ili nekima (br. 81).

Postupak biranja

Poslije polaganja zakletve slijedi meditacija koju će kardinalima u Sikstinskoj kapeli održati predviđena crkvena osoba, poslije čega se ta osoba kao i službeni papinski ceremonijar povlače iz kapele.

Kardinal komornik i tri kardinala asistenta "pro tempore" dužni su bdjeti da ni na koji način ne bude povrijeđena diskrecija prostora u kojemu se događa izbor. Posebice su odgovorni da se ne bi dogodilo da u tim prostorijama bude postavljen kakav aparat za audiovizualni prijenos događanja. Sami kardinali ni na koji način ne smiju kontaktirati s nekim izvana, a za cijelo vrijeme izbora posebno im je zabranjeno primati dnevni ili periodični tisak bilo koje vrste. Jednako tako im je zabranjeno slušati bilo kakve radioprograme i televizijske emisije.

Izbor novoga pape obavlja se jedino glasovanjem, što znači da su svi drugi oblici, kao npr. aklamacija koja nije bila nepoznata u prošlosti, posvema isključeni. No, za valjanost izbora traži se da za jednoga kandidata glasuju najmanje dvije trećine prisutnih izbornika. A u slučaju da je broj kardinala s pravom glasa takav da se ne može podijeliti na tri jednaka dijela, za valjanost izbora zahtijeva se jedan glas više od dvije trećine.

Tri faze biranja

Prva faza biranja pape naziva se predglasovanje (antescrutinium) za vrijeme koje se: priprave i raspodjele glasački listići tako da svaki kardinal dobije dva ili tri; posljednji kardinal đakon između svih kardinala s pravom glasa 'kockom', javno pred svima, jedno za drugim izvlači imena trojice brojača glasova (scrutatores), trojice koji će biti zaduženi prikupiti glasove bolesnih kardinala (infirmarii) i trojice revizora (recognitores). A ako se među njima izvuku imena kardinala koji, zbog bolesti ili drugoga razloga, ne mogu obavljati te zadaće, umjesto njih se odmah izvlače imena onih koji nisu spriječeni. Prva trojica su brojači, druga trojica infirmariji, a treća trojica revizori.

Glasački listić je pravokutan, a na njemu u gornjem dijelu piše: "Eligo in Summum Pontificem" (Biram za vrhovnoga svećenika) dok u njegovu donjem dijelu mora biti ostavljen prostor da se može upisati ime kandidata, a glasački listić mora biti takav da se može previti na dvoje. Svaki kardinal s pravom glasa mora osobno popuniti glasački listić isključivo tako da upisuje samo jedno ime čitko, ali, ako je to ikako moguće, takvim rukopisom da ga se ne može prepoznati. Za vrijeme glasovanja kardinali su sami u Sikstinskoj kapeli koju, prije negoli kardinali počnu glasovati, napuštaju svi drugi. Za njima vrata zatvara posljednji kardinal đakon koji ta vrata otvara i zatvara kad je potrebno.

Predaja glasačkih listića i brojanje glasova

Druga faza, koja se naziva glasovanje (scrutinium), sastoji se od predaje glasačkih listića u posebnu kutiju, od miješanja i od brojanja listića i prebrojavanja glasova. Najprije svaki kardinal redom po precedenciji svoj glasački listić, previjajući ga na dvoje i držeći ga podignuta kako bi bio vidljiv, donosi na oltar, pored kojega stoje brojači glasova, i ubacuje u pripravljenu kutiju izgovarajući riječi: "Zazivam za svjedoka Krista Gospodina, koji će me suditi, da je moj glas dan onome za kojega, po Bogu, smatram da treba biti izabran." A ako je neki kardinal tako nemoćan da zbog bolesti ne može sam doći i ubaciti svoj glasački listić, posljednji brojač glasova odlazi do toga kardinala koji polaže zakletvu i svoj listić predaje brojaču koji ga vidljivo nosi do oltara te, bez polaganja zakletve, ubacuje u kutiju.

Ako ima tako bolesnih kardinala da su morali ostati u svojim sobama, trojica zvanih infirmariji odlaze do svakoga od njih s kutijom koja na gornjoj strani ima rupu kroz koju može biti ubačen glasački listić. Brojači glasova, prije negoli infirmariji krenu, javno otvore ovu kutiju tako da kardinali s pravom glasa mogu vidjeti da je prazna, zatim ju zatvore ključem, a ključ polože na oltar. Infirmariji nakon toga odlaze s dovoljno glasačkih listića, ovisno o broju bolesnih kardinala s pravom glasa, do Doma svete Marte k svakom bolesnom kardinalu koji uzima glasački listić, tajno glasuje, savija listić, izgovara zakletvu i ubacuje listić u kutiju. Ako je pak neki kardinal tako bolestan da ne može pisati, jedan od trojice infirmarija ili neki drugi kardinal s pravom glasa, nakon što položi zakletvu o čuvanju tajne, obavlja sve operacije. Nakon toga infirmariji vraćaju kutiju u Sikstinsku kapelu koju otvaraju brojači glasova i broje listiće. Nakon što se ustanovi da broj listića odgovara broju bolesnika, svi glasački listići ubacuju se u glavnu kutiju.

Nakon što se svi kardinali s pravom glasa izjasne na opisani način, prvi brojač glasova više puta promiješa glasačke listiće. Poslije toga posljednji brojač glasova broji listiće uzimajući ih jednoga po jednoga tako da su svima vidljivi i stavlja ih u novu posudu, koja je pripravljena i prazna. Broj glasačkih listića mora odgovarati broju kardinala s pravom glasa. U protivnom se svi listići odmah spaljuju i započinje drugo glasovanje. A ako broj listića odgovara broju kardinala s pravom glasa, proces se nastavlja tako da prvi brojač glasova, provjerivši ime biranoga, listić prosljeđuje drugom brojaču glasova koji ga, nakon što i on provjeri ime biranoga, prosljeđuje trećem brojaču glasova koji glasno i razgovijetno čita ime biranoga kako bi ga svi kardinali s pravom glasa mogli čuti i zabilježiti na pripravljenu papiru. Istovremeno i sam treći brojač glasova bilježi ime biranoga na posebnu papiru.

Nakon prebrojavanja brojači glasova zbrajaju glasove uz različita imena i bilježe ih na poseban list, a glasačke listiće probadaju iglom tamo gdje piše: "Eligo", i nižu listiće na poseban konac kako bi se lakše sačuvali. Na završetku čitanja imena vrhovi konca svežu se u čvor i glasački listići odlažu se u posudu pored oltarske menze.

Treća faza glasovanja, koju se naziva postglasovanje (postscrutinium), sastoji se od brojanja glasova, kontrole glasova i paljenja glasačkih listića. Ako se ustanovi da nitko nije dobio dvije trećine glasova, izbor se ponavlja, a ako je netko dobio potreban dvotrećinski broj glasova, papa je izabran. No, u oba slučaja glasački listići još jednom moraju biti prebrojani i provjereni. To rade revizori koji još jednom moraju izbrojati glasačke listiće i pregledati zabilježbe brojača glasova da bi se ustanovilo da su oni točno obavili svoj posao. Ako je sve bilo u redu, brojači glasova spaljuju sve glasačke listiće, s listićima iz ponovljenog izbora, ako ga je bilo, ali uvijek prije negoli kardinali napuste Sikstinsku kapelu.

Svi kardinali moraju komorniku, ili jednom od trojice kardinala asistenata, zato da se s većom sigurnošću može sačuvati tajna, predati sve spise koje imaju kod sebe, a odnose se na ishod bilo kojega kruga glasovanja, i ti se spisi spaljuju s glasačkim listićima. Potom kardinal komornik mora sastaviti izvještaj koji trebaju odobriti i trojica kardinala asistenata, u kojemu će dati izjavu o ishodu glasovanja svakoga kruga. Taj izvještaj dostavlja se papi i biva čuvan u posebnom arhivu, zatvoren u zapečaćenu kuvertu, koju nitko ne smije otvoriti ako mu to izričito ne dopusti papa.

Sve što je određeno o glasovanju kardinali moraju (br. 73) marno održavati u svakom glasovanju, koje se mora obavljati svakoga dana, ujutro i poslijepodne, nakon obreda ili molitava koje se vrše prema obredniku "Ordo rituum conclavis".

Ponovljeno biranje

Prema odredbi br. 74. konstitucije "Universi Dominici Gregis", sve dok jedan kandidat ne dobije najmanje dvotrećinsku većinu, izbori se ponavljaju i obavljaju svaki dan dva puta prije podne i dva puta poslijepodne prva tri dana. No, u slučaju da ni nakon tri dana nitko nije izabran, izbori se prekidaju najviše na jedan dan koji treba iskoristiti za molitvenu pauzu, kao prigodu za međusobne razgovore kardinala s pravom glasa i za jedan kratak duhovni nagovor koji drži kardinal koji je prvi u redu đakona. Poslije toga izbor se nastavlja na isti način, a prekida se ponovno zbog jednakih razloga, kao i u slučaju prvoga prekida, ali sada nakon sedam biranja ako nije izabran novi papa. Pauza traje jedan dan radi molitve i međusobnih razgovora te razmatranja koje drži kardinal koji je prvi u redu prezbitera. Nakon ove pauze slijedi novih sedam biranja pa, ako novi papa nije izabran, slijedi opet pauza za molitvu, razgovore i razmatranje koje sada drži kardinal koji je prvi u redu biskupa. Nakon toga, na isti način, osim ako u jednom od krugova papa bude izabran, slijedi novih sedam glasovanja.

Ako bi se dogodilo da ni nakon ovoga ne bi došlo do izbora pape, apostolska konstitucija "Universi Dominici Gregis" (br. 75) u ovoj situaciji propisivala je sljedeće: Ako nakon spomenutih glasovanja nije izabran papa, kardinal komornik poziva izbornike da se izjasne apsolutnom većinom glasova o načinu nastavka izbora te se izbor nastavlja onako kako kardinali s pravom glasa odluče. Pa ipak, nije se moglo odstupiti od zahtjeva da se, za valjanost izbora, nakon toga bira ili prema apsolutnoj većini glasova ili biranjem između dvojice kandidata koji su imali najviše glasova u prethodnom krugu biranja od kojih jedan treba dobiti također samo apsolutnu većinu glasova. No, ova odredba od 2007. godine nije više na snazi.

Papa Benedikt XVI. spomenutim motuproprijem od 11. lipnja 2007. opozvao je spomenutu odredbu iz br. 75 konstitucije "Universi Dominici Gregis". Učinio je to na poticaj raznih uvaženih osoba da bude ponovno vraćena praksa koja je ustaljena u tradiciji, da se papu valjano bira dvotrećinskom većinom. Stoga novi propis glasi: "Ako glasovanja, naznačena u paragrafima 72, 73 i 74 spomenute Konstitucije, nisu donijela rezultat, neka bude jedan dan posvećen molitvi, razmišljanju i razgovoru; zatim u glasovanjima, koja će uslijediti, zadržavajući redoslijed određen u broju 74 iste Konstitucije, pasivan glas imat će samo dva imena koji su dobili najviši broj glasova u prethodnom glasovanju, a neka se ne napušta pravilo prema kojemu se, također u tim glasovanjima, za valjanost izbora zahtijeva kvalificirana većina glasova prisutnih kardinala. U tim glasovanjima dvojica kardinala, koji imaju pasivan glas, nemaju aktivan glas." To pak konkretno znači da se biranje između dvojice kandidata, što je potvrđeno i dokumentom iz 2013. godine, nastavlja sve dok jedan od njih ne dobije dvije trećine glasova. Međutim, ako su to imena dvojice kardinala s pravom glasa, njih dvojica ne mogu više glasovati.

U eventualnom slučaju da sve navedene odredbe ne bi bile poštovane, br. 76 iste Konstitucije određuje: Ako se dogodi da se izbor pape obavi na neki drukčiji način od ovoga koji je propisan Konstitucijom ili ako ne bi bile održavane odredbe koje ona propisuje, izbor bi samim time bio ništetan i nevaljan, bez potrebe da se o tomu intervenira bilo kakvom izjavom i tako izabranoj osobi ne bi davao nikakvo pravo.

Prihvaćanje izbora i proglas

Kad netko bude izabran za papu, kardinal dekan kolegija, ili najstariji kardinal, pita izabranoga: ''Prihvaćaš li svoj kanonski izbor za vrhovnoga svećenika?'' Kad dobije pristanak, pita ga: ''Kako želiš biti zvan?'' te, nakon što čuje izabrano ime, službeno biva sastavljen dokument o prihvaćanju. Ako je izabrani već zaređen za biskupa, odmah postaje rimski biskup i papa, a ako izabrani još uvijek nije biskup, odmah mora biti zaređen za biskupa. Kad je sve uređeno, objavljuje se Rimu i svijetu bijelim dimom iz dimnjaka koji je vidljiv s trga sv. Petra, a svaki put nakon glasovanja, u kojemu papa nije izabran, iz istoga dimnjaka se pojavljuje crni dim.

Ovdje će biti zanimljivo podsjetiti da je posljednji izabrani papa, koji nije bio kardinal niti je u tom času imao ikakva svetoga reda, bio Leon VIII. (963. - 965.). Papa Leon X. (1513. - 1521.) zasad je posljednji koji je bio samo đakon u času izbora za papu, a Grgur XVI. (1831. - 1846.) je posljednji koji je u času izbora za papu bio samo svećenik, ali su obojica u času izbora već bili kardinali. Posljednji biskup, koji je izabran za papu a da nije bio kardinal, bio je Urban VI. (1378. - 1387.), dotadašnji nadbiskup Barija. Ovo je važno znati radi podsjećanja da kardinali s pravom glasa, također u sljedećim konklavama, kao što je već spomenuto, mogu dati svoj glas nekomu tko nije kardinal, ako ga smatraju prikladnim za uspješno i korisno predvođenje opće Crkve.

Poslije kanonskoga izbora i prihvaćanja izbora sa strane novoga pape, svi kardinali redom pristupaju izabranome, već obučenome u bijeli papinski talar sa štolom oko vrata, i obećavaju mu poštovanje i poslušnost. Nakon toga prvi od kardinala đakona s lože vatikanske bazilike objavljuje okupljenom narodu: ''Habemus papam!'' (Imamo papu!) te izgovara njegovo papinsko ime kao i krsno ime i prezime te se novi papa prvi put pojavljuje na istoj loži, obraća se okupljenom narodu i podjeljuje svoj prvi papinski blagoslov.