Don Mihovil Kurkut: ''Iščekujmo Isusa u svome srcu i povjerujmo Gospodinu''

Dok nas još četiri dana dijele od Božića, večeras se pitamo je li Božić događaj samo za neke ili za sve? Kako u Božiću sačuvati slavljenika od izbacivanja? Je li Bog nekoga povrijedio svojim dolaskom na zemlju?

– Smatram da vjernik koji živi liturgiju i ono što Crkva poučava zna kako se dobro pripremiti za Božić. Naravno da tu postoje razne napasti ovoga svijeta koji 'prodaje' i druge priče. Crkva nije slučajno stavila advent ili došašće prije Božića, kao što ni korizmeno vrijeme nije slučajno stavila prije Uskrsa. To su jaka razdoblja u kojima se priprema duh i zajednica kako bi proživjeli otajstvo na pravi način. Svi mi živimo u ovom vremenu u kojem na nas utječu razne stvari s kojima se svi moramo znati nositi – ističe don Mihovil. 

– Danas cijeli svijet slavi Božić, čestita se Božić i veseli se Božiću, kupuju se darovi, jede se, pije se, veseli se, ne radi se, pa čak i u nekim nekršćanskim zemljama. To je jako bitno. Ali, što stoji iza toga? Komercijalizam. Ekonomija je prepoznala to kao jedan dobar trenutak kada se može vrtjeti novac. Čak se i na televiziji uglavnom ovih dana govori koliko je prosječni Hrvat potrošio u ovom blagdanskom vremenu. Dakle, uz onaj pobožan prilog koji će uzeti iz propovijedi nekog svećenika ili biskupa te izjave vjernika koji izlaze iz crkve. Ja to gledam svake godine. Svake je godine isto. To je ono što ovaj svijet ne razumije – da mi ne slavimo uvijek 'isto'. Mi ne radimo jednu paradu ili ceremoniju. To nije uvijek isto. Prije svega, ja nisam uvijek isti u tom otajstvu. Ja sam uvijek drugačiji. S druge strane, mi to živimo i proživljavamo slaveći jedno drugo iščekivanje, jednu puninu koja se mora još ostvariti – ne samo u mom osobnom životu, već u životu cijeloga svijeta i cijele Crkve. 

– Mi znamo da iščekujemo ili slavimo tri Božića: Božić koji se već dogodio, tzv. povijesni Božić, očekujemo 'eshaton' – trenutak kada će se Gospodin pojaviti u svojoj slavi, i na kraju iščekujemo onaj osobni Božić, trenutak kada sam ja povjeravao svome Gospodinu i primio ga u svoje srce. Ali, ljudi se dosta opiru ovom zadnjem. Zato što imaju druge prioritete, brige i očekivanja. Tako da je to vrijeme jako bitno za nas kršćane. Svo ovo nam kaže liturgija i Crkva u svojoj mudrosti. Onaj tko sluša i tko živi u zajedništvu s Crkvom – takve stvari će čuti. Naravno da svijet pokušava zavesti. Svijet pokušava podmititi nekim ugođajem ili osjećajem. Ali, to sve 'puca' na potrebu ili frustraciju, tj. psihološke dinamike koje su nama ljudima vlastite. Ali, one nas nikako ne mogu ispuniti. Da bih ja bio sretan u takvom svijetu, moram konzumirati. Ako nisam konzumirao, nisam sretan. I sami smo zbog toga krivi – zaključio je don Mihovil Kurkut.