Duh i zaručnica. Duh Sveti vodi Božji narod prema Isusu, našoj nadi

ciklus kateheza 
“Duh i zaručnica. Duh Sveti vodi Božji narod prema Isusu, našoj nadi”,
“Vjerujem u Duha Svetoga”
Duh Sveti u vjeri Crkve 

Draga braćo i sestre, dobar dan!

S današnjom katehezom prelazimo od onoga što nam je o Duhu Svetom otkriveno u Svetom Pismu do načina na koji je On prisutan i djeluje u životu Crkve. Duh Sveti je prisutan i djeluje u životu Crkve. U prva tri stoljeća, Crkva nije osjetila potrebu za jasnom formulacijom svoje vjere u Duha Svetoga. Na primjer u najstarijem vjerovanju Crkve, takozvanom Apostolskom simbolu, nakon što se izjavljuje: “Vjerujem u Boga Oca, stvoritelja neba i zemlje, i u Isusa Krista, koji je rođen, raspet, umro i pokopan, sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih uzašao na nebo“, dodaje se: “[vjerujem] u Duha Svetoga”, i ništa više, bez ikakvih daljnjih objašnjenja. 

Ali hereza je bila ona koja je ponukala Crkvu da precizira svoju vjeru. Kada je taj proces započeo – sa svetim Atanazijem u četvrtom stoljeću – upravo je iskustvo djelovanja Duha Svetoga u svetosti i božanskoj prirodi vodilo Crkvu do uvjerenja o punoj božanstvenosti Duha Svetoga. To se dogodilo na Ekumenskom saboru u Carigradu 381. godine, koji je definirao božanstvo Duha Svetoga s poznatim riječima koje i danas ponavljamo u Vjerovanju: „Vjerujem u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca, koji proizlazi od Oca i Sina; koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi, koji je govorio po prorocima.“ Takav je tekst

Reći da je Duh Sveti „Gospodin“ značilo je reći da On dijeli „Gospodstvo“ s Bogom, što pripada svijetu Stvoritelja, a ne svijetu stvorenja. Najjača tvrdnja je da Mu pripada ista slava i štovanje kao Ocu i Sinu. To je pitanje jednakosti u časti, drago svetom Baziliju Velikom, koji je bio glavni oblikovatelj, stvaratelj te formule. Duh Sveti je Gospodin i Bog.Definicija na saboru nije bila završna točka, već početna. Naime, kada su bili nadiđeni povijesni razlozi koji su onemogućili jasniju definiciju božanstva Duha Svetoga, ona će se jasno navijestiti u kultu Crkve i u njezinoj teologiji. Već svetog Grgura Nazijanskog, nakon  Sabora, bez ustručavanja izjavljuje: „Je li Duh Sveti dakle Bog? Sigurno! Je li posve jednak? Da, ako je pravi Bog“ (Oratio 31, 5.10).
Što nama, vjernicima danas, govori članak vjere koji izjavljujemo svake nedjelje na Misi: 'Vjerujem u Duha Svetoga'? O tome se u prošlosti najviše raspravljalo u vezi s tvrdnjom da Duh Sveti „proizlazi od Oca“. Latinska Crkva ubrzo je nadopunila tu tvrdnju dodajući, u Vjerovanju na Misi, da Duh Sveti proizlazi „i od Sina“. Budući da se na latinskom izraz „i od Sina“ kaže „Filioque“, nastala je rasprava poznata pod tim imenom, koja je bila razlog (ili izgovor) za mnoge sukobe i podjele između Istočne i Zapadne Crkve. 

Nije potrebno ovdje obrađivati tu temu koja je, uostalom, u ozračju dijaloga između dviju Crkava, izgubila oštrinu nekadašnjeg vremena i omogućila nadu u potpunu uzajamnu prihvaćenost, kao jednu od glavnih „pomirenih razlika“. Volim reći „pomirene razlike“ jer među kršćanima postoje razne različitosti primjerice ovaj je od ove škole, ovaj od druge, ovaj je protestant. Ono što je važno je da su te razlike pomirene u ljubavi zajedničkog hoda.  Prešavši ovu prepreku, danas možemo vrednovati privilegiju koja je za nas najvažnija, koju izgovaramo u članku Vjerovanja, a to je da je Duh Sveti „životvorac“ što znači da daje život. Pitamo se: koji život daje Duh Sveti? Na početku, u stvaranju, Božji dah daje Adamu prirodni život; od statue od blata, čini ga „živim bićem“ (usp. Post 2,7). 

Sada, u novom stvaranju, Duh Sveti je Onaj koji daje vjernicima novi život, Kristov život, nadnaravni život, kao djeca Božja. Pavao je uskliknuo: „Zakon Duha u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti“ (Rim 8,2). Gdje se, u svemu ovome, nalazi velika i utješna vijest za nas? Ona je da je život koji nam daje Duh Sveti vječni život! Vjera nas oslobađa užasa priznanja da sve ovdje završava, da nema nikakvog otkupljenja za patnju i nepravdu koje vladaju na zemlji. To nam jamči još jedna riječ Apostola: „Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama“ (Rim 8,11). Duh prebiva u nama! U nama je.  Njegujmo tu vjeru, posebno za one koji, često ne svojom krivnjom, nemaju vjeru i ne mogu pronaći smisao u životu. I ne zaboravimo zahvaliti Onome koji nam je svojom smrti pribavio ovaj neprocjenjiv dar!
Hvala