Duhovnik Laudato televizije: ''Možda ove godine mogu pokušati učiti s Gospodinom''

Nova školska godina samo što nije počela. Uz uzbuđenje zbog novih početaka, dolaze i brojna pitanja – kako se najbolje pripremiti, kako se nositi s izazovima i strahovima te učiniti sve kako bi nova školska godina prošla što bolje? Tim povodom razgovarali smo s p. Ivanom Raljušićem, misionarom Krvi Kristove (CPPS) i duhovnikom Laudato televizije, koji nam je otkrio kako se, osim onih praktičnih, za novu školsku godinu možemo pripremiti i na duhovan način.

Nova školska i akademska godina donosi nove obaveze, izazove, ali i očekivanja. Uz kupnju knjiga, bilježnica i školskog pribora, kako se učenici i studenti mogu duhovno pripremiti za ono što ih očekuje?
Počeo bih od zahvalnosti. Prije svega, zahvaliti Bogu na odmoru koji je iza nas i na svakom lijepom trenutku koji smo doživjeli ovog ljeta. Zahvaliti mu i na novim prijateljstvima koja smo stekli te na vremenu u kojem smo se mogli posvetiti sebi i na neki način odmoriti. Školu često gledamo samo kao teret: „Opet moram učiti, opet moram ovo, opet moram ono.“ Pred nama je puno zahtjeva, a ne vidimo da je i škola prilika i dar. Prilika da učimo, razvijamo svoje znanje i stječemo nove vještine također je dar od Boga.

Zato bih krenuo upravo od zahvalnosti i promatranja Božje providnosti. Gospodin nam daje vrijeme za odmor, ali nam daje i novu priliku da razvijamo svoje talente. A škola nam u tome svakako pomaže. Sve ono što se sada nalazi pred nama bilježnice, pribor i sve ostalo što nam je potrebno za školu možemo promatrati kao dar Božje providnosti. Zahvalnost je način na koji otvaramo svoje srce Bogu. A ono što nas očekuje u novoj školskoj godini donosi i različite izazove. Važno je biti svjestan da Bog nije prisutan samo u crkvi. On je prisutan u cijelom našem životu.

Kada uče, učenici mogu biti svjesni da je Isus uz njih i da im pomaže. S jedne strane treba dati od sebe koliko možemo, a ono što je izvan naših mogućnosti predati Božjoj providnosti, odnosno predati Bogu. Možda ove godine mogu pokušati učiti s Gospodinom. Biti svjesni da je on prisutan dok uče. Isus nije zatvoren samo u molitvu Oče naša ili Zdravo Marije. On želi biti prisutan u cijelom našem životu. Najbolje je u novu školsku godinu ući svjestan da je Bog uvijek prisutan. Da mu je stalo do mene i da želi da razvijam svoje vještine i svoje intelektualno znanje. Kroz sve to može se produbljivati i naše prijateljstvo s Gospodinom. Važno je razvijati upravo taj odnos prijateljstva s njim.

Škola nije samo mjesto učenja, nego i mjesto susreta, prijateljstava i različitih izazova. Kako u školskim klupama i na fakultetu sačuvati vjeru, živjeti kršćanske vrijednosti i biti svjedok Krista među svojim vršnjacima?
Škola nije samo mjesto učenja nego i mjesto susreta, prijateljstva i različitih iskustava. Kako onda u školskim klupama i na fakultetu živjeti kršćanske vrijednosti? Prije svega, kako ih živjeti? Rekao bih  svjedočanstvom vlastitoga života. Ali pokušajmo to malo konkretnije pojasniti. Prije svega, treba čeznuti za tim da budemo brat i sestra drugome. To se ponovno rađa iz prijateljstva s Isusom. Kada vidim koliko mi Isus daruje i kako mi prašta, kada vidim da je uvijek milostiv i da mi nikada ne predbacuje moje grijehe i slabosti te mi nikada ne pristupa oholo, to mijenja moje srce. Zato je, ako želimo razvijati zdrav odnos prema drugima, važno uranjati u Evanđelje. O tome ću nešto više reći u sljedećem pitanju.

Prijateljstvo s Isusom u nama rađa potrebu da sklapamo prijateljstva i s drugim ljudima. Biti drugome prijatelj, biti nekome oslonac. Isus mi daje milost da primijetim drugoga čovjeka, da uočim njegovu tugu i njegovu radost. Kako kaže sveti Pavao, znati se „radovati s radosnima, plakati sa zaplakanima“. U tome je biti bližnji. Isus sve zapovijedi svodi na dvije: ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. Zato je važno u drugim ljudima vidjeti svoje bližnje. Čak i kada se s nekim ne slažem oko određenih stavova ili kada netko razmišlja potpuno drugačije od mene, to ne znači da se moram slagati s njegovim mišljenjem. Ali mogu prihvatiti čovjeka. Čovjeka koji ima drugačija uvjerenja od mojih mogu prihvatiti kao čovjeka, jer vjerujem da je i on Božje dijete.

Dakle, ne moram se sa svima slagati oko svega, ali želim prihvatiti drugoga i želim da u mom srcu ima mjesta za svakoga čovjeka. Upravo se u tome trebamo truditi – da ne stvaramo slojeve gorčine u sebi. Biti vjernik ne znači samo izvana pokazivati svoju vjeru različitim simbolima, a pritom ne brinuti o nutrini. Prije svega treba se baviti svojom nutrinom, kroz intenzivno prijateljstvo s Bogom. Tada će se to prijateljstvo izvana vidjeti u susretu s drugim ljudima, sa školskim prijateljima i svima koje susrećemo. Važno je da se ono što nosimo u nutrini odražava u našem odnosu prema drugim ljudima.

Mnogi će novu školsku godinu započeti s određenim strahovima, pritiscima ili nesigurnostima. Imate li neku molitvu, kratku duhovnu misao ili savjet koji biste posebno preporučili školarcima i studentima za početak nove školske godine?
Na samom početku važno je da ne potiskujemo emocije koje osjećamo. Ako osjećam strah, smijem ga osjećati – prije svega sam ljudsko biće. No, u tom strahu možemo prepoznati i nešto pozitivno. Ako se nečega bojim, to pokazuje da mi je stalo. Stalo mi je kako ću započeti novu školsku godinu, hoću li se uklopiti, steći nova prijateljstva, kako ću svladati gradivo i slično. To znači da mi je važno.

Kada osjetimo strah, ponovno se trebamo sjetiti Gospodina i staviti Krista u središte. Možemo mu reći: „Gospodine, idemo dan po dan.“ Posebno bih savjetovao mladima da svaki dan započnu iznova: „Gospodine, ovaj dan mi je od tebe darovan i želim ga proživjeti najbolje što mogu, zajedno s tobom.“ Tako možemo pristupiti i učenju, druženju i svim izazovima. Često previše razmišljamo o budućnosti i živimo unaprijed, a tada se strah samo povećava. Zato je važno ići dan po dan i vjerovati: uz Božju pomoć uspjet ću.

Važno je također produbiti svoj sakramentalni život. Ako imamo priliku, dobro je pronaći ispovjednika s kojim možemo redovito razgovarati i podijeliti ono što nas muči, pa i svoje strahove. Važna je i sveta pričest ponovno si trebamo posvijestiti da je u njoj zaista prisutan živi Bog. Nedjeljna misa daje nam snagu za cijeli tjedan koji je pred nama.Preporučio bih i čitanje duhovnog štiva, osobito Evanđelja. Čitajući i razmatrajući Evanđelje, upoznajemo Isusa. Njegova riječ nastanjuje se u nama i mijenja nas. Isus ne traži da se sami promijenimo, nego da dopustimo njegovoj riječi i Evanđelju da zahvate naše srce i da nas mijenjaju.