[FOTO] Održana adventska duhovna obnova za svećenike Zagrebačke nadbiskupije
U bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca u Zagrebu, u ponedjeljak 2. prosinca 2024. godine održana je adventska duhovna obnova za svećenike Zagrebačke nadbiskupije i svećenike koji djeluju na području Nadbiskupije.
Na početku susreta okupljene je pozdravio preč. Domagoj Matošević, moderator Nadbiskupskog duhovnog stola i vršitelj dužnosti ekonoma Zagrebačke nadbiskupije. Nakon molitve Srednjeg časa pozdrav je uputio zagrebački nadbiskup, mons. Dražen Kutleša. Nadbiskup je svećenicima poručio da je u došašću važno biti čista srca da bi se moglo hoditi s Gospodinom; moliti s narodom i biti blagi otac, te ih je pozvao da budu glasnici nade, Isusa Krista.
Uslijedio je nagovor koji je održao preč. dr. Jakov Rađa, povjerenik za pastoral duhovnih zvanja i promotor kršćanskih poziva u Zagrebačkoj nadbiskupiji te profesor Katedre fundamentalne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tumačeći Prispodobu o deset djevica (Mt 25,1-13), preč. Rađa kazao je kako su "lude djevice u Evanđelju poput tamne pozadine koja služi tome da svjetlost mudrih dođe još bolje do izražaja".
Naveo je kako je prva opasnost u ovom Evanđelju pravljenje razlike između onih koje postupaju ispravno i onih koje to ne čine. "Postoji nešto po čemu smo svi isti, a to je da svi idemo u susret Zaručniku. Svi su stvoreni za taj susret jer Bog svima namijenio istu sudbinu, da zauvijek uživamo Njegovu ljubav. Svi smo stvoreni za susret s Isusom, za ljubav, ali u iščekivanju tog susreta, svima nam se događa isto, zaspimo. Život nas umori i iscrpi." Dodao je kako je noć velika metafora u Svetom pismu, "to su oni trenutci kad si dopuštamo biti tužni, a možda i razočarani."
"Između radosti susreta za koji smo stvoreni i noći koju obilježava umor i san smješten je put mudrosti", naglasio je preč. Rađa i kazao kako postoji razlika samo između mudrih i ludih: "Mudre djevice uzeše ulje u malim posudama. Isus je ovdje namjerno iskoristio sliku ulja koja je toliko bogata značenjima da se može različito tumačiti. U svjetlu Jubileja koji se nalazi pred nama, možemo reći da nas Isus poziva da svaki dan ispunimo svoja srca nadom. Možda je upravo nada ona koja nam je najpotrebnija u svjetiljci našega srca", poručio je.
"Nada nije nešto što netko ima, a netko nema. Nada je put koji se izgrađuje malo po malo, svakodnevno. Možemo reći da je nada hodočašće na koje smo pozvani krenuti kako bi naš život bio ljepši i čvršći u trenutcima teškoća. Srce nikoga od nas nije imuno na tugu, stoga nam je ulje nade itekako potrebno", istaknuo je preč. Rađa i kazao kako glinene svjetiljke našega srca lako mogu presušiti ako u našem srcu ne obnavljamo nadu. Dodao je kako se nada ne može prenijeti ili razmijeniti: "ili ću sam gajiti nadu ili je ne ću imati u trenutku kada mi je ona najpotrebnija. Druga osoba ne može mi dati svoju nadu."
Govoreći o ulju u malim posudama, povjerenik za duhovna zvanja naglasio je kako Isus nema velikih zahtjeva od nas. "Više od velikih odluka ulje u malim posudama ukazuje na brigu o detaljima."
"Draga braćo svećenici, ovdje smo oko našeg Nadbiskupa sabrani kao svećenici jednog prezbiterija, kao braća koja zajedno djeluju na području naše Zagrebačke nadbiskupije. Na pitanje kako dopuniti svjetiljku da se ona ne ugasi, jedan od odgovora mogao bi biti: posvećujući pažnju ponekom detalju naših međusobnih odnosa, ne zaboravljajući da se nitko ne može spasiti sam", poručio je preč. Rađa.
Podsjećajući na blaženog Alojzija Stepinca, istaknuo je kako on nije očajavao kad je bio osuđen, već je "njegova nada bila zalog nade u srcima mnogih".
"Ovdje smo kako bismo prepoznali koliko smo puta zaboravili ulagati u nadu i one detalje od kojih su satkani naši međusobni odnosi, a koji život čine lijepim. Ovdje smo kako bismo zajedno dočekali vrijeme došašća koje nam poručuje da ništa nije izgubljeno, da su nam vrata još uvijek otvorena i da nas Gospodin čeka otvorenih ruku", zaključio je.
Nakon nagovora uslijedilo je pokorničko bogoslužje koje je predvodio preč. Rađa, a potom i euharistijsko klanjanje tijekom kojeg je bila prilika za sakrament svete Ispovijedi.