[FOTO] Sprovodna Misa za kardinala Georgea Pella
Kardinal Pell je, kako je naglasio papa Franjo, bio predan Evanđelju i Crkvi te je marljivo surađivao sa Svetom Stolicom u njezinoj nedavnoj gospodarskoj reformi, za koju je odlučno i mudro postavio temelje.
U bazilici svetoga Petra održani su pogrebni obredi za kardinala Georgea Pella, nekadašnjega pročelnika Tajništva za gospodarstvo, preminuloga 10. siječnja u 82. godini života, a predvodio ih je kardinal Giovanni Battista Re, dekan Kardinalskoga zbora.
U našim srcima ima mjesta jedino za nadu, rekao je u propovijedi kardinal Re, jer, kako nam kaže sveti Augustin, temeljeći se na istinitom obećanju, nadamo se da ćemo iz ovoga života, iz kojega ćemo morati iseliti, i iz kojega, ne gubeći ih, šaljemo prije nas neke suputnike u našem hodočašću, stići u onaj život u kojemu će nam oni biti mnogo draži i poznatiji, i moći ćemo ih voljeti bez straha da će nas ostaviti.
Kardinal Re potom se spomenuo posljednjih godina života kardinala Pella, koje su, kako je rekao, bile obilježene nepravednom i bolnom osudom.
Bilo je to iskustvo velike patnje podnesene s pouzdanjem u Božji sud, dajući primjer kako dostojanstveno i s unutarnjim mirom prihvatiti čak i nepravedne kazne, istaknuo je kardinal Re. Vjera i molitva bili su mu velika utjeha i potpora u tom tužnom slučaju.
Kardinal Re na kraju je istaknuo da je kardinal Pell bio Božji čovjek i čovjek Crkve, kojega je obilježavala duboka vjera i postojanost u nauku, koje je uvijek hrabro branio bez oklijevanja, brinući se samo za to da bude vjeran Kristu. Kao što je više puta istaknuo, žalostilo ga je slabljenje vjere u zapadnom svijetu i moralna kriza obitelji. Na kraju sprovoda papa Franjo predvodio je obred komendacije i valedikcije te se tako oprostio od pokojnoga kardinala i u molitvi Bogu preporučio njegovu dušu.
ŽIVOTOPIS KARDINALA GEORGEA PELLA
Kardinal George Pell, sidnejski nadbiskup u miru (Australija), umirovljeni prefekt Tajništva za ekonomiju Svete Stolice i Države Vatikanskoga Grada, rođen je 8. lipnja 1941. u Ballaratu. Studirao je na Fakultetu ''Corpus Christi'' u Werribeeju i Fakultetu ''Propaganda Fide'' u Rimu. Dana 16. prosinca 1966. u bazilici sv. Petra kardinal Agagianian zaredio ga je za svećenika.
Stekao je licencijat iz teologije Sveučilišta ''Urbaniana'' u Rimu (1967.), magisterij iz obrazovanja sa Sveučilišta ''Monash'' u Melbourneu (1982.) te je doktorirao filozofiju iz povijesti Crkve na Sveučilištu ''Oxford'' (1971.). Član je Australskog fakulteta za obrazovanje. Bio je docent na sveučilištu i izvršavao je službu župnog vikara i župnika u Mentonu, sve do imenovanja biskupom južne regije u Melbourneu (1987. – 1996.).
Godine 1989. imenovan je predsjednikom povjerenstva zaduženog za osnivanje novog Katoličkog australskog sveučilišta, a od 1991. do 1995. služio je kao prokancelar sveučilišne Zaklade. Od 1985. do 1987. bio je rektor Fakulteta ''Corpus Christi''.
Imenovan je titularom biskupije Scala i pomoćnim biskupom Melburnske nadbiskupije 30. ožujka 1987., te ga je 21. svibnja nadbiskup Frank Little u katedrali sv. Patrika zaredio za biskupa.
Dana 16. srpnja 1996. Ivan Pavao II. imenovao ga je sedmim melburnskim nadbiskupom metropolitom. Nadbiskupiju je preuzeo 16. kolovoza 1996. svečanošću koja se održala u Kraljevskoj izložbenoj galeriji. Na svetkovinu svetih Petra i Pavla, 29. lipnja 1997., u Rimu je od Pape primio palij.
Dana 26. ožujka 2001. Sveti Otac imenovao ga je osmim sidnejskim nadbiskupom metropolitom. Nakon što je preuzeo nadbiskupiju u katedrali ''St. Mary'' 10. svibnja 2001., sljedeće godine drugi je put primio palij od Pape.
Godine 1990. bio je generalni mentor na Sedmoj općoj skupštini Biskupske sinode o formaciji svećenika, održane u Rimu. Uz to, bio je član Odbora koji je pripremao završnu poruku. Sudjelovao je na raznim skupštinama Biskupske sinode: za Oceaniju (1998.), na Drugoj skupštini za Europu (1991.), na Desetoj glavnoj skupštini (2001).
Kongregacija za evangelizaciju naroda imenovala ga je apostolskim vizitatorom za nacionalne bogoslovije Novog Zelanda (1994.), Papue Nove Gvineje i Solomonskih Otoka (1995.), Pacifika (1996), Iriana Jaye i Sulawesija (1998).
Od 1988. do 1997. bio je predsjednik Australskog Caritasa. Bio je član Vijeća biskupa za pravdu, razvoj i mir od 1987. do 1997. te Papinskog vijeća za pravdu i mir od 1990. do 1995. i zatim ponovno od 2002. Od 1990. do 2000. bio je član Kongregacije za nauk vjere. Predsjednik je Odbora Australske biskupske konferencije za doktrinu i moral.
Papa ga je u travnju 2002. imenovao predsjednikom Odbora ''Vox Clara'' za prijevod liturgijskih tekstova na engleski jezik.
U veljači 1998. sudjelovao je kao delegat na Ustavotvornoj skupštini u Canberri kao delegat u ime Premijera. U srpnju 2008. dočekao je Svetog Oca Benedikta XVI. kao hodočasnika u Sydneyu prigodom 23. svjetskog dana mladih.
Bio je predsjednik delegat na 12. redovnoj općoj skupštini Biskupske sinode (listopad 2008.), umjesto kardinala Oswalda Graciasa.
Papa Franjo 13. travnja 2013. imenovao ga je članom Kardinalskog vijeća kako bi mu pomogao u upravljanju sveopćom Crkvom i kako bi proučio nacrt revizije apostolske konstitucije ''Pastor bonus“ (Dobri Pastir) o Rimskoj kuriji.
Dana 24. veljače 2014. papa Franjo imenovao ga je prefektom novoosnovanog Tajništva za ekonomiju Svete Stolice i Države Vatikanskoga Grada. Sudjelovao je na konklavi u travnju 2005. na kojoj je izabran papa Benedikt XVI. te na konklavi u ožujku 2013. kada je izabran papa Franjo.
Ivan Pavao II., na konzistoriju 21. listopada 2003., imenovao ga je i proglasio kardinalom. Titularom – naslovnikom sv. Marije Domenice Mazzarello.
Kardinal Pell preminuo je 10. siječnja 2023. godine.
