Fra Jozo Grbeš: Međugorje ispovjedaonica svijeta

Fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, osvrnuo se na današnju odluku Vatikana o Međugorju i statusu “nihil obstat”.

U nastavku prenosimo razgovor u cijelosti.

"Pa, dojmovi, vjerujem, mogu se sažeti u dvije riječi: Bogu hvala. Ovaj proces Međugorja traje desetljećima, i kroz njega je stiglo mnogo milosti, a isto toliko i zahvalnosti. Zato bih to stavio u te dvije riječi: hvala Bogu da je tako, hvala za milosti. Crkva je ta koja je nositeljica mudrosti, istine i milosti, a takav je i ovaj današnji dan.

Nastavljamo tamo gdje smo i do sada bili – živeći, radeći s ljudima, ispovijedajući nebrojeno mnoštvo vjernika. Naša braća su, zajedno s brojnim svećenicima iz Hrvatske i cijelog svijeta, kroz ovih 43 godine doista učinila Međugorje ispovjedaonicom svijeta. Vjerujem da će se to nastaviti, i da će zahvalnost za dosadašnje milosti samo rasti. Vjerujem ljudima koji tamo rade i žive, uključujući moju braću i sve one koji dolaze, da će ta zahvalnost biti još veća.

Tako treba biti. Znate, mi ne bismo trebali nikada biti u središtu pozornosti, niti vidioci niti svećenici. Vjerujem da smo svi mi kanali, ili kako ih ja zovem – poštari Milosti Božje. Crkva u Međugorju stoji na čvrstim stavovima koji su baš onakvi kakvi trebaju biti. Zbog toga mislim da odlika Međugorja treba biti i ostati poniznost. Biti ponizan u susretu s Gospodinom i Gospom, znajući da su to dani, godine i mjesto milosti. Crkva je, ponavljam, nositeljica milosti i istine, i to stavlja ljudski faktor negdje sa strane, jer je Božanski onaj zbog koga jesmo. Zato Crkva priznaje Kraljicu mira i o njoj stalno govori, a ne o čovjeku, pa čak ni o vidiocima.

Svi smo, vjerujem, svjesni važnosti mira – u našim osobnim dušama, obiteljima, u društvu, pa i u međunacionalnim odnosima diljem svijeta. Nažalost, svjedoci smo sukoba, no u bilo kojem od tih konteksta svi znamo koliko je mir važan i koliko ga trebamo moliti. Međugorje je, rekao bih, svjetsko središte te poruke mira. Kada ljudi shvate da je to bit svega, da moramo dijeliti i živjeti mir, i da moramo biti od onih koji ga donose. U tom kontekstu, prisjetio bih se jednoga gospodina kojeg sam ne tako davno sreo u Međugorju. Dolazi tri-četiri puta godišnje iz Zagreba, sam bez obitelji, ostaje nekoliko dana. Pitao sam ga zašto dolazi, a on mi je rekao: dolazim moliti za svoje obraćenje. To je jednostavan, ali snažan poziv da se svi mi obratimo, promijenimo svoj život na bolje i postanemo mirotvorci, da i po nama može teći kanal milosti.

Ne samo da smo zadovoljni, mi smo zahvalni. Iskoristio bih tu riječ – zahvalni smo za ono što je Sveti Otac učinio, što je Kongregacija učinila, i što je lokalni biskup Petar Palić učinio svojim dekretom. Stav zahvalnosti u nama mora ostati. Očekivali smo da će se plodovi Međugorja prepoznati kroz godine, a oni su zaista veliki, diljem svijeta. To je ono što Međugorje jest, i zato, Bogu hvala."