Fra Mario Berišić: 'Čovjek je stvoren da bi živio za drugoga'

Brojni volonteri iz cijele Hrvatske stigli su u potresom pogođena područja kako bi pomogli unesrećenim ljudima. O tome kako je ovih dana volontirati u Petrinji i Sisku, kako su se munjevitom reakcijom Hrvati uspjeli organizirati i pružiti pomoć brojnim unesrećenima, u večerašnjem 'Izdvojenom' govorila je Anđela Teklić, predsjednica splitskog SKAC-a.

U studiju je gostovao fra Mario Berišić, koji je, osim materijalne, stanovništvu pružao i duhovnu pomoć, a Sandrino Starčević govorio je o svom iskustvu petnaestodnevnog volontiranja.

Fra Mario Berišić kazao je kako je Župa svetog Leopolda Bogdana Mandića, iz zagrebačke Dubrave, nakon potresa organizirala prikupljanje namirnica i ostalih potrepština za Petrinju, Sisak i Glinu.

Posjetio je Petrinju dvaput nakon potresa kako bi unesrećenima pomogao te ih ohrabrio.

– Kad sam prvi put došao u Petrinju, zatekao sam ruševine i prvi put osjetio sam se beskorisnim, jer nisam ništa mogao učiniti – kazao je fra Mario Berišić.

Osim materijalne pomoći, ljudima je potrebna bila i duhovna pomoć i blizina, kazao je fra Mario Berišić koji se tada uputio u Petrinju.  

– Čovjek je stvoren da bi surađivao s drugim čovjekom, da bi živio za drugoga. Ne samo kako bi mu ostavio hranu na stolu i onda otišao, već kako bi ga slušao i podijelio s njim tu bol. Trudio sam se ići s tom nakanom – kazao je fra Mario Berišić.

Predsjednica splitskog SKAC-a, Anđela Teklić, govorila je o pružanju pomoći volontera splitskog SKAC-a Sisku i Petrinji.

Htjeli smo među našim ljudima prikupiti hrane, deka, kabanica i svega što smo mislili da će ljudima pomoći. Naša interna obavijest o pomoći brzo je završila na društvenim mrežama i bila je jedna od prvih obavijesti i prilika za pomoć, te vjerujemo da se iz toga razloga mnogo ljudi odazvalo – kazala je Anđela Teklić.

Volonter Sandrino Starčević petnaest je dana proveo u Petrinji pomažući onima u potrebi. Kazao je kako ga je potres zatekao u vikendici na odmoru, no nazvao je prijatelja i rekao mu kako je ljudima potrebna pomoć te se uputio u Petrinju.

– U Petrinji je nastao potpuni kolaps, ljudi su htjeli pomoći, a nije bilo načina. Objekti su bili razrušeni i nesigurni za obitavanje, oko nas je vladala strka. Tada sam predložio da krenemo prema okolnim selima i tamo pomognemo – kazao je Sandrino Starčević i dodao:

– Prizor koji nikad ne ću zaboraviti jest gospođa koja je iza razrušene kuće sjedila nasred vrta u dvorištu, prekrivena dekama pokraj zapaljene vatre na roštilju, potpuno izbezumljena – ispričao je volonter Sandrino Starčević.