Fra Petar Ljubičić: 'Međugorje je Božji dar nama'

Dana 24. lipnja 1981. godine Gospa se prvi put ukazala u Međugorju. Kad su ju vidjeoci upitali tko je Ona, odgovorila je da je Kraljica Mira. Poziv na mir jedna je od glavnih Majčinih poruka. Mir je ono na što nas Gospa poziva tijekom svih 40 godina ukazanja. 

– Uvijek volim reći da je Međugorje Božji dar nama; dar najprije župnoj zajednici, jer Gospa je došla baš tu i od župljana očekuje da oni svojim primjerom pokažu da je Ona baš tu i da se obraćaju svima, a pogotovo onima koji dolaze s drugog kraja svijeta, kako bi doživjeli i iskusili ono zbog čega je Gospa došla. Međugorje je zaista mjesto obraćenja, milosti i našeg duhovnog čišćenja. I ovo je vrijeme vrijeme duhovnog čišćenja i naše odluke za Krista, za Boga. Mislim da se svatko tko ovamo dođe, može čvrsto uvjeriti u to da ga Gospa želi uzeti za ruku i dovesti svome Sinu Isusu, jer u Njemu je naš mir, naša sreća i naša radost; zapravo, sve ono za čim čeznemo i bez čega ne možemo biti sretni i blaženi – kazao je fra Petar Ljubičić. 

– Kad kažemo 'milosno vrijeme', mislimo na trenutak kad nešto doživiš, iskusiš i kad ti se Bog toliko približi da ne možeš ostati hladan i miran, nego se ipak oduševiš. Na primjer, da u ispovijedi doživiš milost i ljubav Božju ako si možda malo zaboravio na svoju vjeru, ili nisi redovito išao na svetu Misu ili nisi molio. I onda u tom trenutku doživiš i iskusiš da je molitva ona hrana bez koje tvoja duša ne može živjeti. To je za tebe milost. Milost je za nekoga da se neka osoba na Brdu ukazanja ili Križevcu pomoli i dobije, vidi ili doživi neki znak u svom srcu. U tom trenutku to ga drži i privlači. I onda kad ode, opet ga to zove. Netko će reći da je u Međugorju doživio nešto posebno, da ne može to opisati svojim riječima, jer su previše siromašne. Neki su čak doživjeli i viđenja, kad su umjesto križa vidjeli Gospu, pogotovo u onim prvim godinama kad sam dolazio u Međugorje. Tako da je to za njih jedna istina koju im nitko ne može oduzeti; jedan znak da se obrate i da se vrate k Bogu i da zaista dožive Međugorje kao milost Božju. 

Vlč. Ivica Tolla ispričao je svoje iskustvo Međugorja kao svećenika te je istaknuo da je njegovo iskustvo Međugorja, kao svećeniku, pokazatelj da se ljudi nakon hodočašća u Međugorje u svoje župe vraćaju obraćeni. 'Ovdje ljudi uistinu mogu doživjeti obraćenje. Kao svećenik, kad bih vodio hodočašće, to je za mene bila jedna duhovna obnova u autobusu. Na putu do Međugorja ljude bih dobro pripremio za ispovijed. I onda kad se oni dobro ispovijede, a Međugorje je mjesto gdje se ljudi inače lakše otvore za ispovijed i žele na neki način 'istresti' cijelu svoju dušu, možemo reći da je ovo jedno 'okupalište' duše kamo se ljudi očišćeni i oslobođeni vraćaju svojim domovima. Što je najzanimljivije, svatko tko je bio u Međugorju i tko je doživio obraćenje, ostaje u svojoj župnoj zajednici. To je važno, jer oni ovdje dožive i taj sakramentalni dio koji franjevci veoma njeguju, od same svete Mise do euharistijskog klanjanja. Na euharistijskom klanjanju ljudi zapravo dožive živoga Boga. To i jest jedna od Gospinih poruka – da se čovjek vrati prvoj ljubavi, odnosno samom Isusu Kristu. 
U Međugorju su se dogodila ne samo obraćenja već i velika ozdravljenja koja su hodočasnici na tim hodočašćima namijenili u svojim molitvama.Ta su ozdravljenja poznata u cijelom svijetu, i to je još samo jedan u nizu dokaza da je ovdje Gospa zaista prisutna.'