''Gospodin nas poziva da pročistimo vlastiti pogled''

Sveti Otac u svom nagovoru uz molitvu Angelusa kazao je da nas u Evanđelju današnje liturgije Isus poziva da razmislimo o svom pogledu i govoru.

Gospodin govori da je riskantno fokusirati se na gledanje trna u oku svojega brata i stoga ne primijetiti brvno u vlastitom (usp. Lk 6,41). Drugim riječima, biti vrlo pozoran spram tuđih mana, pa i onih malenih poput travčice, mirno zanemarujući vlastite smatrajući ih nebitnima. To što Isus govori jest istina: uvijek pronalazimo razloge da okrivimo druge i opravdamo sebe. Često puta žalimo se na ono što ne valja u društvu, u Crkvi, u svijetu, a da prije toga ne propitkujemo sebe i ne trudimo se promijeniti prije svega sebe. No – kako nas Isus poučava – ako tako činimo, znači da smo slijepi. A ako smo slijepi, ne možemo zahtijevati biti vođama i učiteljima drugima; naime, slijepac ne može voditi slijepca.

Draga braćo i sestre, Gospodin nas poziva da pročistimo vlastiti pogled. Traži od nas prije svega da pogledamo unutar sebe kako bismo prepoznali vlastitu bijedu. Jer, ako nismo sposobni uočiti vlastite mane, stalno ćemo preuveličavati one tuđe. Ako, međutim, prepoznajemo vlastite pogrješke i bijedu, otvaraju nam se vrata milosrđa. I nakon što smo se pogledali iznutra, Isus nas poziva da na druge gledamo onako kako On to čini, ne zlo prije svega, već dobro. Ovako nas Bog gleda: ne gleda u nama nepopravljive pogrješke, već djecu koja griješe. Bog uvijek razlikuje osobu od njezinih pogrješaka. Uvijek vjeruje u osobu i uvijek je spreman oprostiti pogrješke. Poziva i nas da tako činimo: da u drugima ne tražimo zlo, već dobro.

Osim na pogled, Isus nas danas poziva da razmislimo o našem govoru. Gospodin tumači da ''iz obilja srca usta mu govore'' (r. 45). Istina, po tome kako netko govori, primjećuješ što mu je u srcu. Riječi koje koristimo govore o tome kakve smo osobe. Ponekad, međutim, slabo obraćamo pažnju na riječi kojima se služimo i koristimo ih površno. Ali, riječi imaju svoju težinu: omogućuju nam izražavati misli i osjećaje, izreći strahove koje imamo i planove koje mislimo ostvariti, blagoslivljati Boga i druge. Nažalost, jezikom možemo hraniti predrasude, podizati prepreke, napadati i čak i uništiti braću: ogovaranje ranjava, a kleveta može biti oštrija od noža! U današnje vrijeme, osobito u digitalnom svijetu, riječi se brzo šire; no, previše ih je koje šire mržnju i agresivnost, podržavaju lažne vijesti i koriste kolektivne strahove kako bi promicali krive ideje. Jedan diplomat koji je bio generalni tajnik OUN-a, nobelovac, rekao je da ''zloupotrijebiti riječ znači prezreti ljudsko biće'' (D. Hammarskojold, Tragovi putovanja, Magnano BI 1992, 131).

Stoga, zapitajmo se kojom se vrstom riječi služimo: riječima koje izražavaju pažnju, poštovanje, razumijevanje, bliskost, suosjećanje, ili riječima kojima je prije svega cilj da nas prikažu lijepima pred drugima? A zatim, govorimo li blago ili zagađujemo svijet šireći otrove: ogovaranjem, zanovijetanjem, potičući širenje nasilja?

Marija, na čiju je poniznost Bog pogledao, Djevica šutnje koju ćemo sada moliti, neka nam pomogne pročistiti naš pogled i naš govor.

Nakon molitve Angelusa, Papa je još jednom pozvao na molitvu za mir u Ukrajini i prestanak rata. Izrazio je tugu i žalost zbog ratnih zbivanja, ne samo u Ukrajini već i u Jemenu i cijelome svijetu, gdje god traju sukobi. A kako bi se okončao započeti rat u Ukrajini, pozvao je na post u srijedu, kada je Pepelnica. Kazao je i kako, na putu prema ostvarenju mira, treba težiti dijalogu, a ne posezati za oružjem.