"Djeca i mladi nisu vlasništvo"

Priopćenje Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika prenosimo u cijelosti.

Kao nastavnici, odgajatelji i roditelji,

skrećemo pozornost javnosti na to da je tzv. “sveobuhvatno seksualno obrazovanje” (SSE) koje nedavnom kampanjom promiče feministička udruga CESI, želeći ga uvesti u zagrebačke škole, neprihvatljivo i štetno. Programi pod tim nazivom isprva su se temeljili na biologiji, sprječavanju spolno-prenosivih bolesti i neplaniranih trudnoća te učenju o kontracepciji, a u novije vrijeme pozivanjem na „reproduktivna prava“, što je eufemizam za promicanje seksualnog užitka kao jedine svrhe spolnosti, a u skladu s time i promiskuiteta, pobačaja i rodne ideologije.

Tendencija je uvođenje programa sve ranije (čak u trećoj godini života djeteta!), uz sve eksplicitnije sadržaje, što je dodatna seksualizacija djece, koja je dokazano štetna. Na istom su tragu programi udruge STATUS M koja želi „podučavati“ djecu vrtićke dobi feminističkim i LGBT-temama.

Prema službenome odgovoru Grada Zagreba, kako stoji umedijima, na jednoj od lokacija zagrebačkoga centra promotivni su CESI-jevi plakati postavljeni a da Grad za to nije zaprimio zahtjev niti izdao bilo kakvo odobrenje, pa se postavlja pitanje tko je i prema kojim kriterijima odobrio lijepljenje plakata. Program sugerira da bi o spolnosti djecu i mlade trebali poučavati nastavnici, dok se roditelji uopće ne spominju. Pozivamo sugrađane da prouče konkretne kurikule dotičnoga SSE-a koji u RH od 2021. postoje kao pilot-projekt, a dulje i u drugim zemljama, njihove stvarne posljedice i studije koje ih kritički raščlanjuju. Osim što ne postižu pozitivne učinke zaštite zdravlja mladih, takvi programi uopće ne povezuju spolnost s moralnim vrijednostima poput ljubavi i vjernosti te društvenim vrijednostima roditeljstva, braka i obitelji, svrstavajući potonje u kategoriju stereotipa. Budući da inzistiraju na užitku i pravu na užitak, svodeći tako spolnost na jednu dimenziju, takvi se program ne mogu nazvati sveobuhvatnima. Program za koji se zalaže CESI nije u skladu s vrijednostima većine građana, a iskustvo zemalja koji slične programe provode desetljećima (primjerice, Velika Britanija i Njemačka) jasno je pokazalo da su doprinijeli porastu rizičnog i neodgovornog ponašanja, maloljetničkih trudnoća, pobačaja te nezadovoljstva životom među mladima i demografskom kolapsu društva, a u posljednjih desetak godina eklatantnom porastu mladih koji izvještavaju o problemu rodne disforije te ih se upućuje u “tranziciju”, zbog čega je niz europskih zemalja poput Velike Britanije, Švedske i Francuske nedavno zabranilo ili strogo ograničilo hormonalne i kirurške zahvate za maloljetnike u svrhu promjene spola.

Slažemo se da mladi trebaju učiti o spolnosti, ali na cjeloviti način, u skladu s vrijednostima njihovih roditelja koji su prema Ustavu dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu samostalno odlučivati o njihovu odgoju.

Zalažemo se za cjelovit pristup spolnosti koja uključuje tjelesnu, psihološku, socijalnu i duhovnu dimenziju osobe te ne skriva činjenicu da je ona prirodno usmjerena na ostvarivanje međuljudskih odnosa i rađanje novog života. Programi koji svode spolnost na konzumizam i sredstvo isključivo užitka, iskrivljuju stvarnost u njezinu narcističku karikaturu. Nasuprot tomu, biloška je činjenica da je spolni nagon jedini nagon koji nije usmjeren na preživljavanje pojedinca, nego na odnos s drugom osobom i stvaranje nove osobe. Psihološka je činjenica da su najdublje ljudske potrebe potreba za ljubavlju i pripadanjem te da čovjek istinsko ispunjenje postiže dobrim međuljudskim odnosima, u kojima daje i prima. Prouči li se povijest ideja koje su oblikovale SEE-programe na Zapadu, jasno je da oni počivaju na pretpostavci da će oslobođenje spolnosti od moralnih normi (čemu pripada ukidanje opreke žensko/muško, ukidanje braka i obitelji) dovesti do posvemašnjeg socioekonomskog oslobođenja čovjeka, što se nije dogodilo i ne odgađa se, nego se rađaju nove totalitarne tendencije preodgoja ljudi.

Iako međunarodne institucije poput UNESCO-a promiču SSE kao učinkovit program koji treba uvesti širom svijeta (UNESCO, 2009, 2018), pogled na UNESCO-ve smjernice otkriva njihovu ideologiziranost, a neovisne studije neučinkovitost. Primjerice, prema smjernicama iz 2018. među ciljevima je učenja za djecu od 5 do 8 godina definiranje biološkoga spola i roda, razgovor o osjećajima spram vlastitoga spola i roda te usađivanje djeci ideje da „svi ljudi mogu podizati djecu“. U dobi od 9 do 12 godina iznose se detalji o postizanju seksualnog zadovoljstva i o „sigurnom“ pobačaju, a u višoj dobnoj skupini na red dolazi seksualna orijentacija, rodni identitet i učenje partnerske komunikacije „u svrhu primanja i pružanja seksualnog zadovoljstva“, dok se u završnim godinama adolescencije govori o rodnim stereotipima i prefiksalnim tvorenicama riječi fobija. Pritom je spolna uzdržljivost (apstinencija, odgađanje spolnog odnosa) prikazana iskrivljujuće negativno, kao nešto „što se temelji na strahu, kontroli, sramu i osjećaju krivnje“. Posumnjavši u utemeljenost tvrdnji o učinkovitosti programa koji primjenjuju ove smjernice, neovisni američki Institut za istraživanje i evaluaciju proveo je 2019. globalno istraživanje kako bi se utvrdila stvarna učinkovitost različitih preventivnih programa SSE-a. Istraživači su pronašli da „među 103 međunarodnih studija školskih SSE-kurikula (60 u SAD-u i 43 izvan SAD-a), samo ih je šest dokazalo učinkovitost. Samo je jednu od šest studija provela neovisna evaluacijska ustanova (a ne autori programa) a rezultati još nisu ponovljeni. Istovremeno, šesnaest studija navodi štetne učinke CSE-a odnosno porast rizičnoga spolnog ponašanja adolescenata“ (Weed i Ericksen, 2019). Autori studije zaključili su da „permisivan i eksplicitan sadržaj mnogih CSE-kurikula izaziva zabrinutost glede prihvatljivosti a slabe definicije `učinkovitosti` korištena u mnogim istraživanjima CSE-a izazivaju ozbiljna pitanja o njezinom stvarnom učinku“. S druge strane, Goldfarb-Liebermanova studija iz 2021., koja promiče SSE, obilježena je eklatantnim metodološkim nedostatcima i sukobom interesa samih autora.

Kako će tko živjeti svoju spolnost ovisi o sustavu vrijednosti i stvar je izbora. Definitivno, posvemašnja permisivnost na području spolnosti nije pokazala dobre rezultate ni na osobnoj ni na društvenoj razini. U demokratskom društvu ili mora postojati više programa kvalitetnoga spolnoga obrazovanja i odgoja, sukladnih odgojnim vrijednostima roditelja, ili treba potpuno izbaciti ideološke koncepte iz školskog govora o spolnosti, kao što je nedavno učinila američka savezna država Florida.

Iako trenutno vladajuća stranka u Gradu Zagrebu podržava udruge poput CESI, poručujemo im da djeca i mladi nisu vlasništvo tih udruga niti je to grad Zagreb. Manjinske udruge nemaju monopol na mišljenje niti pravo ulaženja u odgojno-obrazovni sustav koji pripada učenicima i roditeljima, a pogotovo nemaju pravo nametanja ideologiziranih te za djecu i mlade štetnih programa poreznim i prireznim obveznicima čijim su novcem financirani i obnašatelji gradske vlasti i (nerijetko) nevladine organizacije. Tražimo poštivanje prava roditelja na odabir odgoja svoje djece, kvalitetne programe spolnoga odgoja te pravo djece na djetinjstvo i postupan razvoj osobnosti, u skladu s biološkim i psihološkim datostima.