Hodočašće Hrvatske kopnene vojske na Udbinu
Kod križa u Memorijalnom parku kraj crkve bilo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća za sve poginule i umrle branitelje.
U organizaciji Vojnog ordinarijata i Zapovjedništva Hrvatske kopnene vojske (HKoV) u četvrtak 10. rujna održano je 5. vojno hodočašće HKoV-a na Udbinu. Zbog posebnih prilika uzrokovanih pandemijom koronavirusa, hodočašće je ove godine održano s manjim brojem sudionika, uz pridržavanje mjera socijalne distance i zaštite, sukladno važećim preporukama Stožera civilne zaštite, izvijestila je IKA.
Misno slavlje predvodio je vojni ordinarij u RH Jure Bogdan, u koncelebraciji s generalnim vikarom Vojnog ordinarijata, don Markom Medom, vojnim kapelanima i drugim svećenicima Vojne i Gospićko-senjske biskupije. Na hodočašću je sudjelovalo oko 160 pripadnika Hrvatske kopnene vojske predvođenih zapovjednikom general-pukovnikom Borisom Šerićem, a zapovjednik hodočašća bio je brigadir Mile Vukičević. Pjevanje je predvodila klapa Hrvatske ratne mornarice 'Sv. Juraj'.
Vojnici su na Udbini, prije početka Mise, imali priliku pristupiti sakramentu Ispovijedi. Kod križa u Memorijalnom parku kraj crkve bilo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća za sve poginule i umrle branitelje.
Biskup se u homiliji osvrnuo na misna čitanja, a osobito na psalam iz kojega je preuzeto geslo hodočašća: 'Ako Gospodin grad ne čuva, uzalud stražar bdi' (Ps 127; 1).
– Psalmi predstavljaju pravo blago izraelske religiozne lirike. Izrael je već od svojih početaka njegovao lirsko pjesništvo u svim njegovim oblicima. Židovi su pjevali psalme u svim prigodama života, pjevali su himne, hvalospjeve, zahvalnice, tužaljke. Psalam 127 hodočasnički je psalam koji se pjevao kada su hodočasnici uzlazili u Jeruzalem, u jeruzalemski Hram. I mi pjevamo danas isti psalam na našem hodočašću – rekao je biskup.
Na svakom hodočašću osobna Ispovijed uvijek je susret kršćanina s milosrdnim Ocem ljubavi koji prašta, prihvaća, ohrabruje, rasterećuje. Upravo stoga naši dušobrižnici su tu i potiču nas na osobnu Ispovijed koja zahvaća dubinu naših odnosa s Bogom i čovjekom, u vjeri.
– Svi ovi pobožni čini danas, paljenje svijeća, polaganje cvijeća, molitva kod križa, barjaci, prinošenja i paljenja zavjetne svijeće, održavaju se prema određenom protokolu: u odorama, složno, dostojanstveno, polagano. Kao pripadnici Hrvatske vojske, s vojničkom stegom i pravilima, nastupamo zajednički; složno, ali opet spontano, opušteno, vjernički pristupamo svetim tajnama. Ovakva hodočašća jedinstvena su prigoda i pomoć u izgradnji i učvršćivanju našeg ljudskog, kršćanskog i nacionalnog identiteta – rekao je biskup Bogdan.
Nakon što je ukratko izložio povijest Udbine, i izgradnju spomen-crkve hrvatskih mučenika, biskup je govorio o mučeništvu.
– Okupljeni na mjestu gdje su toliki mučenici iz našeg naroda ubijeni in odium fidei, i gdje se oni časte, hodočastimo i od Boga molimo vjernost do kraja i svjedočanstvo kršćanskog života uvijek i svugdje – zaključio je biskup Bogdan.