Homilija pape Franje na sprovodnoj svetoj Misi za papu emeritusa Benedikta XVI.
Propovijed Svetog Oca Franje donosimo u cijelosti.
''Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj'' (Lk 23,46). To su posljednje riječi koje je Gospodin izgovorio na križu. Njegov posljednji uzdah, mogli bismo reći, u stanju je potvrditi ono što je karakteriziralo cijeli Njegov život: neprestano predanje u ruke svoga Oca. Ruke praštanja i samilosti, ozdravljenja i milosrđa, ruke pomazanja i blagoslova, koje su ga ponukale da preda i sebe u ruke svoje braće. Gospodin, otvoren životnim pričama koje je susretao na putu, dao je 'klesati' se, oblikovati se Božjom voljom, noseći sve posljedice i poteškoće Evanđelja do te mjere da vidi svoje ruke izranjavane iz ljubavi: ''Pogledaj moje ruke'', rekao je Tomi (Iv 20,27), a govori to i svakomu od nas. Ranjene ruke koje se pružaju i nikada se ne prestaju pružati, kako bismo spoznali ljubav koju Bog ima prema nama i vjerovali u nju (usp. 1 Iv 4,16).
''Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj'' poziv je i program života koji tiho izgovara i želi oblikovati pastirovo srce poput lončara (usp. Iz 29,16), sve do istih osjećaja Krista Isusa (vidi Fil 2,5). Zahvalno predanje služenja Gospodinu i Njegovu narodu koje proizlazi iz prihvaćanja potpuno besplatnog dara: "Pripadaš meni... pripadaš njima", tiho izgovara Gospodin; ''Ti si pod zaštitom mojih ruku, pod zaštitom mog srca. Ostani u ranama mojih ruku i daj mi svoje.'' Božja je podložnost i Njegova blizina sposobna predati se u krhke ruke Njegovih učenika kako bi nahranio svoj narod i da zajedno s Njim kaže: ''Uzmite i jedite, uzmite i pijte, ovo je tijelo moje koje se za vas predaje'' (usp. Lk 22,19).
Molitveno predanje, koje se oblikuje i tiho pročišćava između križanja i proturječja s kojima se pastir mora suočiti (usp. 1 Pt 1,6-7) i poziva ga s povjerenjem da čuva stado (usp. Iv 21,17). Poput Učitelja, on na svojim plećima nosi umor zagovora i umor pomazanja za svoj narod, osobito tamo gdje se dobrota mora boriti i gdje braća vide ugroženo svoje dostojanstvo (usp. Heb 5,7-9). U ovom susretu posredovanja Gospodin stvara blagost sposobnu razumjeti, prihvatiti, nadati se i jamčiti izvan nesporazuma koje to može izazvati.
Nevidljiva i nedokučiva plodnost, koja proizlazi iz spoznaje u čije je ruke povjerena (usp. 2 Tim 1,12). Povjerenje puno molitve i klanjanja, sposobno protumačiti postupke pastira i prilagoditi njegovo srce i njegove odluke Božjim vremenima (usp. Iv 21,18): ''Biti pastir znači ljubiti, a ljubiti također znači biti spreman trpjeti. Ljubiti znači: dati ovci istinsko dobro, hranu Božje istine, Božje riječi, hranu Njegove prisutnosti''.
Predanost potkrijepljena utjehom Duha, koji mu uvijek prethodi u poslanju: u strastvenom traženju prenošenja ljepote i radosti Evanđelja (vidi apostolsku pobudnicu ''Gaudete et exsultate'', 57), u plodnom svjedočanstvu onih koji, poput Marije, ostaju na brojne načine podno križa, u tom bolnom, ali čvrstom miru koji niti napada niti zarobljava; i u ustrajnoj, ali strpljivoj nadi da će Gospodin ispuniti svoje obećanje, kao što je obećao našim ocima i svome potomstvu zauvijek (usp. Lk 1,54-55).
I mi, čvrsto vezani uz posljednje Gospodinove riječi i uz svjedočanstvo koje je obilježilo Njegov život, želimo, kao crkvena zajednica, slijediti Njegove stope i povjeriti našeg brata u Očeve ruke: neka ove ruke milosrđa pronađu njegovu svjetiljku upaljenu uljem Evanđelja koje je izlijevao i svjedočio za života (usp. Mt 25,6-7).
Sveti Grgur Veliki, na kraju Pastoralnog pravila, pozvao je i potaknuo prijatelja da mu ponudi ovu duhovnu pratnju: ''Usred oluja moga života tješi me pouzdanje da ćeš me ti održati na vrhu svojih molitava, i da ćeš mi, ako me težina mojih grijeha obori i ponizi, pomoći svojim zaslugama da me oslobodiš." Pastirova je svijest da ne može sam nositi ono što, zapravo, sam nikada ne bi mogao nositi, te se stoga zna posvetiti molitvi i brizi za ljude koji su mu povjereni. Vjerni je Božji narod taj koji, okupljen, prati i povjerava život onima koji su njegovi pastiri. Poput žena iz Evanđelja na grobu, ovdje smo s mirisom zahvalnosti i pomašću nade da mu još jednom pokažemo ljubav koja nije izgubljena; želimo to učiniti s istim pomazanjem, mudrošću, nježnošću i predanošću koju je on mogao dati tijekom godina. Želimo zajedno reći: ''Oče, u Tvoje ruke predajemo duh njegov''.
Benedikte, vjerni Zaručnikov prijatelju, neka tvoja radost bude savršena slušajući Njegov glas uvijek i zauvijek!
