Hvaljen Isus i Marija i sv. Josip!

Ovom starom kršćanskom pozdravu generacijama su poučavali djedovi i bake, majke i očevi, ali i svećenici i časne sestre koji su predavali vjeronauk djeci u osnovnoškolskoj dobi. Taj pozdrav nekad je bio svakodnevan, njime se pozdravljalo mještane, susjede, ukućane. Pozdrav ''Hvaljen Isus i Marija'' danas se možda najviše može čuti u manjim sredinama, u vjerskim zajednicama ili u susretu s osobama posvećenog života. O važnosti, uporabi i izvedenicama ovog pozdrava govorili su: don Ilija Drmić, župnik Župe svetog Franje Asiškog u Rašeljkama pokraj Tomislavgrada i novinar i publicist, doc. dr. sc. Boris Beck.

– Prvi kršćani redovito su se služili svojim određenim pozdravima ili simbolima i znakovima prepoznavanja u tom vremenu. Svoje pozdrave temeljili su uglavnom na biblijskim pozdravima kao što su ''Shalom'' ili ''Shalom aleichem'', što znači ''Mir s vama''. Isus je uostalom taj pozdrav izrekao prigodom ukazanja svojim učenicima nakon uskrsnuća. Stoga možemo kazati da su pozdravi važni, jer uspostavljaju kontakt s osobom s kojom se susrećemo, te ona prihvaća taj pozdrav i raduje se našemu susretu. Kasnije u povijesti upotrebljavani su razni pozdravi – uglavnom oni koji su bili kršćanske provenijencije te su se koristili isključivo u kršćanskim sredinama i zajednicama. Treba naglasiti da su pozdravi prelazili okvire tih zajednica i doticali i druge koji su uz te zajednice živjeli. Ti pozdravi također su bili znaci susretanja, radosti ili uvažavanja i ekumenskih konotacija. Prema tome, pozdrav je bitan. U hrvatskom jeziku, pozdrav ''Hvaljen Isus i Marija'' nastao je na temelju psalama, odnosno hvalospjeva: ''Hvalite Gospodina svi puci, slavite ga svi narodi''. Taj pojam hvale također je prisutan u psalmima, a onda se prenosi i u naše pozdrave. Možemo spomenuti i blagoslove i blagoslivljanje. Kršćani su jedni druge uvijek blagoslivljali. To se onda prenosilo i u pozdrave. Blagoslovi su bili prisutni unutar službe, liturgije ili molitvenih susreta, a onda su preneseni i u konkretnu životnu sredinu – u svakodnevnicu. Kod nas Hrvata prevagnuo je, po mom mišljenju, ovaj dio pozdrava: ''Hvaljen Isus'', na temelju Hvalospjeva stvorova koji je napisao sv. Franjo Asiški.

S vremenom su osjetili potrebu za dodavanjem unutar tog pozdrava. To je uvijek dopušteno, a i prirodno u procesu 'sazrijevanja' pozdrava. Tako su kasnije dodali i ovaj dio ''i Marija''. U posljednje vrijeme dodaje se ''i sv. Josip''. To nije ništa neobično. Dapače, veoma je zanimljivo vidjeti kako se razvija taj pozdrav koji želi veličati Isusa, Blaženu Djevicu Mariju, koja je začela Isusa po Duhu Svetomu, i sv. Josipa koji je poočim, tj. skrbnik, i koji se brinuo za Svetu Obitelj. Kad kažemo ''Hvaljen Isus i Marija i sv. Josip'', zapravo izgovaramo hvalospjev, pjesmu ili slavopoj u čast tim svetim i velikim likovima. Isus je, naravno, u središtu. Djevica Marija služila mu je zajedno sa svetim Josipom. Sinu Božjemu, Spasitelju – objasnio je don Ilija Drmić. 

– Mi kršćani u svakodnevnici možemo upotrebljavati ovaj pozdrav. Ako smo ekumenski dovoljno zreli, taj pozdrav možemo upotrebljavati i koristiti sa svojom pravoslavnom braćom i sestrama. Kad govorimo o pripadnicima islamske vjeroispovijesti, u sredinama gdje su oni dobro ukomponirani među katolike ili pravoslavce, također će upotrebljavati svoje pozdrave, vjerskoga obilježja. Tu se nitko ne će naljutiti. Dapače, ljudi će i odgovoriti na te pozdrave ne smatrajući da su iznevjerili identitet. Ni kršćani, ni pripadnici islamske vjeroispovijesti ili bilo koje druge religije. Tu pokazujemo samo visoku razinu suobraćanja u sferi duha, koja ima religijsku konotaciju – zaključio je don Ilija.