Vlč. Josip Bošnjaković: ''Upućeni smo jedni na druge te je potrebno naći najbolji mogući naći za ostvarenje zajedničkog hoda''
Nedostaje li nam kultura dijaloga koja nužno uključuje i kulturu slušanja? Kako komunicirati znanstvene činjenice, moguće rizike, ali i dobrobiti aktualnih mjera?

''Stop pandemiji podjele i straha!'' bila je tema večerašnje emisije 'Izdvojeno', u kojoj su gostovali: psihijatar, prof. dr. Miro Jakovljević i psihoterapeut i svećenik, doc. dr. sc. Josip Bošnjaković.
Prof. Jakovljević kazao je da kriza uvijek ima dvije mogućnosti: put u bolest ili put u zdravlje i bolju budućnost. Važno je, istaknuo je, naučiti kako se gradi zdravlje.
– Živimo u vremenu kad smo jedni drugima empatijski neznanci, kad jedni druge ne osjećamo. Kultura narcizma rađa ljude egoizma – rekao je.
Istaknuo je također da je u nama tijekom cijele ljudske povijesti prisutna borba između dobra i zla.
– Potrebna je kultura dijaloga da zajednički gradimo znanje. Potrebno je znati što je duševno zdravlje. Ono ima sedam komponenti, a to su: ljubav, moć, sreća, sloboda, smisao, znanje i umijeće. Ponašanje iz ljubavi omogućuje mi da budem zahvalan za ono što imam, a ne ću biti nesretan zbog onoga što nemam – rekao je prof. Jakovljević.
U emisiji je istaknuo kako nema kulture dijaloga bez kulture empatije.
– Ona se sastoji od četiriju razina, to su: kognitivna, emocionalna, bihevioralna, narativna. Staviti u priču sve ono što smo razmišljanjem otkrili. Graditi zajedničku viziju uzimajući ono što je zaključila i jedna i druga strana – kazao je te je također nadodao da je važna potreba ona za sigurnošću.
Objasnio je da je druga potreba potreba za važnošću.
– Ljudi koji su u strahu, imaju potrebu nekoga okrivljavati te tako nastaju žrtveni jarci koji su izloženi. Samo nas istina može osloboditi. Ta je istina biti čovjek – rekao je prof. Jakovljević.
Doc. dr. sc. Josip Bošnjaković kazao je da smo, kad molimo, uvijek u odnosu s nekim, te je nemoguće moliti ako tu nisu uključeni drugi.
– Činimo dobro i sebi i drugima kad ih uključujemo u svoje molitve. Središte naše molitve jest Euharistija, Krist koji nam se daruje pod prilikama kruha i vina. Mi smo pozvani biti kruh za druge. Krist nam je pokazao put ljubavi koja je onda spremna podnijeti patnju – istaknuo je doc. dr. sc. Bošnjaković.
Poučio je da dijalog pretpostavlja barem dvije osobe u odnosu. Problem može nastati kad drugoga želimo uvjeriti u svoj stav, a ne želimo čuti njegov. Objasnio je da je slušanje i osluškivanje drugoga plodonosno, koliko god ono zahtijevalo strpljenja, druga osoba očekuje i naš odgovor na ono što je ona rekla.
– I u Crkvi kao sistemu ima toliko pojedinaca s različitim mišljenjima. Treba uzeti ozbiljno u obzir ovu situaciju. Upućeni smo jedni na druge te je potrebno naći najbolji mogući naći za ostvarenje zajedničkog hoda – kazao je.
Nadodao je da treba prepoznati krizu koja se događa, a ona je sama po sebi zahtjevna.
– Odati priznanje ljudima koji rade u bolnicama s pacijentima. Dobro je izreći emocije s kojima se ljudi suočavaju. Iznimno je potrebno strpljenje, a nikako ići duhom kritizerstva – istaknuo je doc. dr. sc. Bošnjaković.