Kad je čovjek u tišini, tada najbolje čuje Boga
U večerašnjem 'Izdvojenom' gostovali su: p. Mislav Skelin, suradnik Centra za duhovnost Ignacije.hr, i Andreja Čondor, volonterka Centra za duhovnost Ignacije.hr.
Cijele godine čekamo ljetni godišnji odmor, vrijeme koje je rezervirano za bezbrižnost, odmaranje i 'punjenje baterija'. No, je li dovoljno samo odmarati tijelo ili je potrebno odmarati i dušu? Što su to duhovne vježbe i zašto su nam korisne? Na koji se način potpuno odmoriti, a pritom imati spokoj u duši? O tim i mnogim drugim pitanjima u večerašnjem su 'Izdvojenom' govorili: p. Mislav Skelin, SJ, suradnik Centra za duhovnost Ignacije.hr, i Andreja Čondor, volonterka Centra za duhovnost Ignacije.hr.
Na početku emisije p. Skelin dao je, po njemu, najbolju definiciju duhovnih vježbi, onako kako ih tumači sam sv. Ignacije Loyolski.
– Pod imenom duhovnih vježbi razumijevamo sve načine ispitivanja savjesti, razmišljanja, razmatranja, usmene i mislene molitve te drugih duhovnih čina, kako ćemo to kasnije reći. Kao što su, naime, hod, pješačenje i trčanje tjelesne vježbe, isto se tako duhovnim vježbama naziva svaki način da se duša pripravi i skloni da odstranimo sve neuredne sklonosti te da, pošto smo ih odstranili, tražimo i nađemo Božju volju, uredivši svoj život za spasenje duše – kazao je p. Skelin, dodavši da se duhovnim vježbama želi stvoriti jedan prostor nutrine u kojem čovjek može odstraniti buku i na taj se način spojiti s Bogom. Kad je čovjek u tišini, tada najbolje čuje Boga, jer buka ovoga svijeta često priječi našu komunikaciju s Gospodinom. Ipak, p. Skelin upozorava da se ovdje ne radi o voluntarizmu, već se želi otkriti Božje djelovanje u životu svakoga od nas.
Andreja Čondor ispričala je kako je tekao njezin put prema upoznavanju ignacijanske duhovnosti. Naglasila je da je razvijanje odnosa s Bogom jedan proces te da, ako riješimo jedan životni problem, to ne znači da drugih problema više ne će biti. Rast u vjeri usporedila je s razvojem malenog djeteta, a duhovne vježbe preporučuje svima.
– Vidjela sam da napredujem u odnosu s Bogom. Vidjela sam da to nije nešto nedokučivo i nedohvatljivo, već da preko duhovnih vježbi zaista mogu razvijati svoj odnos s Gospodinom – posvjedočila je Andreja Čondor.
