Kardinal Bozanić o papi Benediktu XVI.: ''Njegova ostavština neprestano ukazuje na ljepotu kršćanske vjere i ljubav prema Crkvi''

Kardinal Bozanić Misu je služio u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj Giorgiom Linguom, zagrebačkim pomoćnim biskupima Ivanom Šaškom i Mijom Gorskim, kanonicima i prebendarima Prvostolnog kaptola zagrebačkog, biskupskim vikarom i kancelarom, preč. Markom Kovačem, ministrom Provincije franjevaca trećoredaca, fra Ivom Martinovićem, rektorom Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa, preč. Željkom Faltakom, dekanom Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, preč. Josipom Šimunovićem i brojnim svećenicima Zagrebačke nadbiskupije.

Na početku propovijedi kardinal je istaknuo da je molitva Gospodinu za papu u miru Benedikta XVI. jedna od molitava koja je povezala čitavu Crkvu pri kraju 2022. i na početku 2023. godine.

– Najprije molitva Gospodinu da ga prati tijekom njegovih posljednjih dana na zemlji, a zatim molitva da ga obraduje u njegovu prijelazu u vječnost te molitva zahvale Gospodinu što nam je darovao Benedikta XVI. No, prije svega, večeras smo u ovoj euharistijskoj molitvi hvale Bogu što nam je darovao svoga Sina u kojemu možemo živjeti zajedništvo sa svojim preminulima. Kao vjernici molili smo prošlih dana osobno i zajedno, mi u Rimu, a vi ovdje u Zagrebu i diljem Hrvatske – kazao je zagrebački nadbiskup.

Kazao je kako su se proteklih dana budila sjećanja, iznosili dojmovi i mišljenja, stvarali sažetci, odvagivali utjecaji, vrednovali učinci, promatrali odnosi te prepoznavala izvorišta i nakane određenih prikaza i naglasaka glede života preminuloga Pape. Kazao je i kako su jedni u prvi plan stavili posebnosti životnoga puta, drugi teološke doprinose; neki njegov utjecaj na procese u Crkvi, a neki njegovu važnost za kulturu i društvo; jedni su isticali njegovu službu na čelu Kongregacije za nauk vjere, a drugi vrijeme papinstva, zadržavajući se čas na prijeporima, a čas na neobičnome odreknuću od papinske službe i na povlačenju u tišinu.

Kardinal Bozanić naglasio je isprepletenost služba blagopokojnog pape u miru Benedikta XVI. i blizine s hrvatskim biskupima, prezbiterima i s vjerničkim pukom. 

– Naš spomen nosi također pečat bliskosti kardinala Ratzingera i sv. Ivana Pavla II. koja je izražena, na svakomu od njih svojstven način, u razumijevanju i ljubavi. Zahvalni smo Gospodinu što je njihova odgovornost u sveopćoj Crkvi i našoj Crkvi, kao i hrvatskom narodu donijela plodove Duha od kojih i danas živimo. Svima nam ostaje duboko utisnut u memoriji početak lipnja 2011. godine, kada nam je papa Benedikt XVI. svojim pohodom Hrvatskoj u Zagrebu ostavio nezaboravne tragove svoje prisutnosti u darovima: susreta, molitve, riječi, ohrabrenja i nade. Obuhvatio je sve slojeve života Crkve i hrvatskoga društva, donio radost i oduševljenje za obitelji, za mlade, za odgoj i obrazovanje, za znanost i kulturu, za politički život, za dijalog i zalaganje za opće dobro – kazao je.

Istaknuo je i kako su Papini teološki zapisi i nastupi, rođeni iz promišljanja i razmatranja Božje objave te oblikovani jedinstvenom umjetnošću prenošenja misli u riječi, odgajali naraštaje teologa i kršćana. 

– Njegovi papinski učiteljski nastupi nisu ostavljali ravnodušnost među slušateljima. Naviještao je riječ bilo to zgodno ili nezgodno, do mjere da su neki željno čekali njegov doprinos neprekidnomu dijalogu suvremene kulture i kršćanstva, dok mu drugi, čak i kao Papi, nisu dopuštali govoriti – rekao je kardinal.

Na kraju propovijedi istaknuo je da nas ostavština tog Pape ne prestaje učiti o otajstvu života, o njegovoj veličini koja je vidljiva osobito onda kada živimo u poniznosti, malenosti i služenju. 

– Ta nas ostavština ne prestaje upozoravati na ljepotu dara kršćanske vjere i na ljubav prema Crkvi. Njegova vjera, teškoće u traženju putova i prepoznavanje stranputica; njegov način obrazlaganja i spremnosti na sučeljavanje, u kojemu za vjernike nema nedodirljivih tema; njegov govor i njegova šutnja pokazuju nam dar papinske službe i važnost da se ne prestajemo moliti za Papu – kazao je zagrebački nadbiskup.

Liturgijsko pjevanje predvodili su Koralisti zagrebačke katedrale i Katedralni mješoviti zbor pod ravnanjem mo. Miroslava Martinjaka te zbor mladih iz Župe sv. Ivana XXIII. iz zagrebačke Dubrave.