Kaštel Sućurac: otkrivena bista p. Ante Alfirevića

Na početku misnog slavlja župnik, don Ivan Delić, pozdravio je sve okupljene koji su došli iskazati čast i moliti za don Antu Alfirevića: nadbiskupa, p. Ivana Šestaka s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, rektora Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, preč. Matiju Pavlakovića, biskupova tajnika, don Nikolu Šakića, časne sestre s Lovreta, članove udruge ''Podvorje'' iz Kaštel Sućurca koji su zajedno sa župom organizatori ovog događanja, gradonačelnika Kaštela, g. Denisa Ivanovića, obitelj pok. don Alfirevića, kao i sve okupljene vjernike.

''Don Ante je pripadao svima nama, a najviše Gospodinu. Vjerujem da ga je On prepoznao kao svoga vjernoga slugu. Dijeli nas povijesni odmak od njegova života i smrti, ali povezuje nas ono što je on utkao u povijest i život naše Crkve i našega naroda. Postavljanjem ove biste nastojat ćemo ga zadržati u memoriji svoga rodnog mjesta'', kazao je nadbiskup Barišić uvodeći u slavlje. Približivši u homiliji okupljenim vjernicima život i rad don Ante, istaknuo je kako ovo što mi baštinimo danas ima svoju povijest i temelje u koje su mnogi ugradili svoje talente, duhovnost i rad iz ljubavi prema Bogu i čovjeku. ''Dostojno je da vrednujemo te velikane našeg naroda, među koje svojim kratkim i plodonosnim životom i radom spada i don Ante. Možete biti ponosni na njega, kao i na još jednog vašeg sugrađanina, o. Bernardina Sokola, čija bista već krasi sućuračku rivu''.

Osvrćući se na Evanđelje dana u kojem Isus uspoređuje Kraljevstvo Božje sa sjemenom koje je bačeno u zemlju, nadbiskup je pozvao sve okupljene da odvoje vrijeme za molitvu, razmišljanje i susret s Gospodinom, kako bi u svom životu mogli stvoriti prikladan teren za sjeme riječi Božje. ''Don Ante je bio plodno tlo i njegovao je odnos s Riječi Božjom. Ovo sjeme sije se i u nama i oko nas. Potrebno je, poput don Ante, imati povjerenja i pouzdanja u Gospodina te strpljenja s Bogom, sa samim sobom i s bližnjima'', zaključio je nadbiskup.

Pred kraj misnog slavlja okupljenima se obratio p. Ivan Šestak, koji se prisjetio 2016. godine i otkrivanja spomen-ploče na rodnoj kući dr. don Ante Alfirevića, kao i okruglog stola ''Dr. don Ante Alfirević – život i djelo'', koji je održan u Kaštel Sućurcu. „Don Ante je bio primjer čovjeka koji se ne zadovoljava osrednjošću, već uvijek želi činiti više za Boga i čovjeka. Svaka vrsta ideologije potpuno je bespomoćna pred ljudima poput njega, koji djeluju na duhovnom i intelektualnom području utiskujući u duše mladih Božji pečat i pečat slobode'', naglasio je p. Šestak.

Nakon Mise slavlje je nastavljeno otkrivanjem spomen-biste don Ante Alfirevića na rivi u Kaštel Sućurcu. Autor biste akademski je kipar Kažimir Hraste, a bistu su otkrili predsjednik udruge ''Podvorje'' Milivoj Bratinčević i Antun Alfirević u ime obitelji pok. don Ante. Potom je mons. Barišić izmolio molitvu odrješenja te blagoslovio bistu ističući da je don Ante imao ljubav za malog čovjeka. ''Brinuo se za njegovo tijelo i kruh, ali gledao je na čovjeka cjelovito, znajući da čovjek ne živi samo o kruhu, već i o riječi Božjoj''. Potom su položeni vijenci, a završnu riječ izrekao je g. Milivoj Bratinčević, koji je zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli realizaciji ove svečanosti.

Anton Ante Alfirević, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, a potom član Družbe Isusove, rođen je u Kaštel Sućurcu 26. siječnja 1875. u težačko-posjedničkoj obitelji kao prvorođenac brojne djece Grge Alfirevića i Andrijane r. Jerkunica. Pučku školu pohađao je u svom rodnom mjestu. Osmogodišnju gimnaziju započeo je u državnoj gimnaziji u Splitu, a nastavio u franjevačkoj u Sinju, te ju je dovršio u spomenutoj splitskoj od g. 1893., kada je stupio u tamošnje Biskupsko sjemenište, do 1896. kada je maturirao. Filozofiju i teologiju studirao je u Rimu na Papinskomu sveučilištu ''Gregoriana'', kao konviktorac Kolegija ''Germanicum-Hungaricum''. Tamo je postigao doktorate iz filozofije i teologije te je 1891. bio zaređen za svećenika Splitsko-makarske biskupije. Po povratku u Split vršio je službu sjemenišnog duhovnika (od 1902. do 1912.) i profesora katehete viših razreda državne gimnazije (od 1903. do 1919.), a od 1906. i novootvorene privatne Biskupske gimnazije. Godine 1919. u Zagrebu stupa u isusovački red. Tu je od 1929. do 1936. bio superior isusovačke rezidencije, a potom je u Sarajevu do 1941. bio rektor bogoslovnog sjemeništa i profesor na tamošnjoj Visokoj bogoslovnoj školi koju su tada vodili isusovci. Ratne je godine (od 1941. do 1944.) proveo u Zagrebu, gdje je vršio službu rektora Nadbiskupskog sjemeništa i ravnatelja Nadbiskupske klasične gimnazije. Umro je u Zagrebu 17. siječnja 1945.

U splitskom razdoblju svoga života istaknuo se kao gimnazijski profesor, duhovni vođa i organizator katoličke duhovne i svjetovne mladeži, ujedno promicatelj zadrugarstva (osnivač Hrvatske štedione i Zadružnoga saveza u Dalmaciji). Bio je jedan od prvaka Hrvatskoga katoličkog pokreta općenito i vodeća osoba toga gibanja u Dalmaciji do godine 1909., otkad je glavnu ulogu preuzeo Ivan Butković, profesor u Centralnomu bogoslovnom sjemeništu u Zadru. Pokretač je osnivanja društva ''kršćanskih socijala – obrtnika i radnika'' u Splitu i društva ''Pavlinović'' za katoličke akademičare iz Dalmacije. Jedan je od osnivača i suradnika niza katoličkih periodičkih publikacija, kao što su novine: ''Dan'' i ''Mladost'', časopisi ''Hrvatska straža'' i ''Život'' (dva posljednja i ''Glasnik Srca Isusova'' neko je vrijeme i uređivao).

Surađivao je još i u ''Vrhbosni'', ''Katoličkom listu'', ''Kršćanskoj školi'', ''Prosvjeti'', ''Hrvatskoj prosvjeti'' i ''Novoj reviji''. Osim mnogih kraćih i duljih članaka i rasprava s područja filozofije, teologije, sociologije i psihologije objavio je i više književnih kritičkih osvrta i roman ''Kroz trnje ovoga svijeta'' (1904./05.), a u zagrebačkom ''Katoličkom listu'' pisao je i o arheologiji i starokršćanskoj umjetnosti. Autor je niza knjiga, kao što su: ''Odakle živuća bića'' (1904.), ''Euharistijski kongres u Zagrebu'' (1923.), ''Svetost crkve u 20. vijeku'' (1929.), ''Sv. Ćiril i Metod, slavenski apostoli'' (1935.), ''Bliže k Bogu'' (1938.) itd. U domoljubnim nazorima bio je blizak pravaškim idejama, kao što je to bio i katolički pokret početnoga razdoblja općenito.