''Koračajmo bez straha, sigurni da nas Gospodin uvijek prati''

Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji donosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U Evanđelju današnje liturgije Isus govori učenicima kako bi ih oslobodio svakog straha i pozvao ih na budnost. Dva su temeljna poticaja koja im upućuje: prvi je "ne boj se, stado malo" (Lk 12,32); drugi "budite pripravni" (r. 35). Ovo su dvije ključne riječi za pobjedu nad strahovima koji nas ponekad paraliziraju i za prevladavanje iskušenja pasivnog, usnulog života. Zadržimo se na ovim dvama pozivima.

Ne boj se. Najprije Isus ohrabruje učenike. Upravo im je završio govor o Očevoj brizi punoj ljubavi i providnosti, koji brine o ljiljanima u polju i pticama nebeskim, a time još više o svojoj djeci. Stoga se ne smijemo brinuti i kolebati: naš je život čvrsto u rukama Božjim, ohrabruje nas ovaj Isusov poziv da se ne bojimo. Ponekad se zapravo osjećamo zarobljeni u osjećaju nepovjerenja i tjeskobe: to je strah da ne ćemo uspjeti, da ne ćemo biti priznati i voljeni, da ne ćemo moći ostvariti vlastite planove, da nikada ne ćemo biti sretni... Borimo se pronaći rješenja, pronaći neki prostor u kojem će se pojaviti, nakupiti dobra i bogatstvo, steći sigurnost; i na kraju živimo u stalnoj tjeskobi i zabrinutosti. Isus nas pak umiruje: ''Ne boj se! Vjeruj Ocu koji ti želi dati sve što stvarno trebaš. On vam je već dao svoga Sina, svoje Kraljevstvo, i uvijek vas prati svojom providnošću brinući se za vas svaki dan. Ne bojte se: ovdje je sigurnost za koju se vaše srce može vezati!''

No, spoznaja da Gospodin s ljubavlju bdije, ne daje nam za pravo da spavamo, da se prepustimo lijenosti! Naprotiv, moramo biti budni, na oprezu. Voljeti zapravo znači biti pažljiv prema drugima, biti svjestan njihovih potreba, biti otvoren saslušati i primiti bližnjega, biti spremni.

''Budite pripravni'' drugi je današnji poziv. Shakespeare također navodi Hamleta da kaže da je u raznim životnim situacijama, nepovoljnim ili sretnim, "biti pripravan je sve" (Hamlet, V, 2). To je kršćanska mudrost. Taj poziv Isus ponavlja nekoliko puta, a danas to čini trima kratkim prispodobama, u središtu koje je vlasnik kuće koji se, u prvoj, iznenada vraća sa svadbe, u drugoj ne želi da ga iznenade lopovi, a u trećoj se vraća s dalekog puta. U svima njima poruka je ista: moramo ostati budni, ne zaspati, odnosno ne biti rastreseni, ne prepustiti se unutarnjoj lijenosti, jer, i u situacijama kada to ne očekujemo, Gospodin dolazi.

I na kraju našeg života tražit će od nas račun za dobra koja nam je povjerio; zbog toga biti budan znači i biti odgovoran, to jest vjerno čuvati i upravljati tim dobrima. Toliko smo toga primili: život, vjeru, obitelj, odnose, posao, ali i mjesta gdje živimo, naš grad, stvaranje. Pokušajmo se zapitati: brinemo li o ovoj baštini koju nam je Gospodin ostavio? Čuvamo li njezinu ljepotu ili koristimo stvari samo za sebe i za svoju trenutačnu udobnost?

Braćo i sestre, koračajmo bez straha, sigurni da nas Gospodin uvijek prati. Bdijmo, da ne zaspimo dok Gospodin prolazi. Neka nam je na pomoći Djevica Marija koja je dočekala Gospodinov pohod i brzo i velikodušno rekla svoje "evo me".

Po završetku molitve, Sveti Otac izrazio je žalost zbog teške prometne nesreće u Hrvatskoj u kojoj je poginulo 12 hodočasnika iz Poljske i pozvao na molitvu.