Križni put Hrvatske vojske i policije na Ksaveru

Križni put predvodio je vojni ordinarij u RH Jure Bogdan, uz sudjelovanje pripadnika Oružanih snaga RH, Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova, kadeta Hrvatskog vojnog učilišta i polaznika Policijske akademije, vatrogasaca, pripadnika Civilne zaštite, pravosudne policije, Hrvatskog crvenog križa, i brojnih drugih vjernika.Uz biskupa Bogdana u pobožnosti križnoga puta bili su generalni vikar mons. Ilija Jakovljević, biskupski vikari za pastoral don Slavko Rajič i vlč. Frano Musić, gvardijan samostana sv. Franje Ksaverskog i tajnik Provincije fra Zvonimir Brusač TOR, vojni i policijski kapelani iz Zagreba, Bjelovara i Varaždina. U pobožnosti križnog puta sudjelovao je i zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta general bojnik Slaven Zdilar.

Nakon okupljanja ispred zgrade Vojnog ordinarijata, svi su se u procesiji za križem uputili prema Ksaverskoj kalvariji gdje se popodne molila pobožnost križnog puta. Na postajama križnoga puta prigodne tekstove čitali su polaznici Policijske akademije, kadeti Hrvatskog vojnog učilišta, pripadnici Civilne zaštite, Hrvatskog crvenog križa, i pravosudne policije, dok su molitve izgovarali vojni ordinarij te vojni i policijski kapelani. Za molitvu je ove godine izabran Križni put koji je napisao američki časni sluga Božji Fulton J. Sheen.Nakon posljednje postaje križnog puta, prigodni nagovor izgovorio je biskup Bogdan.

„Pobožnost križnoga puta, draga kršćanskome puku, ima dugu tradiciju u zapadnome kršćanstvu, tako i u gradu Zagrebu. Katolički list, prije stotinu godina, pod naslovom ‘Blagoslov 14 postaja križnoga puta kod crkve sv. Ksavera kraj Zagreba’ izvješćuje nas o svečanostima u prigodi obnove, postavljanja i blagoslova križnoga puta ovdje na Ksaveru uz crkvu sv. Franje Ksaverskoga. Bilo je to u Svetoj godini 1925 – povodom proslave tisućite obljetnice Hrvatskoga kraljevstva u vrijeme hrvatskoga kralja Tomislava. ‘Ukusno izrađeni brončani basrilijevi predočuju pojedine epizode križnoga puta na Kalvariju, a kod svake je zabilježena opet koja znatna historijska zgoda iz Patničke povijesti Hrvatskoga naroda’, bilježi kroničar Katoličkog lista. Za ovo djelo obnove posebice su istaknute zasluge predsjednice ‘Društva Hrvatska žena’ gospođe Marije Kumičić, supruge književnika Eugena Kumičića. Stotinu godina poslije, u neprekinutoj procesiji kršćanskih vjernika, u jubilejskoj svetoj godini 2025., godini obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga kraljevstva, splitskih crkvenih sabora održanih u vrijeme kralja Tomislava, tradicionalno u IV. korizmenu nedjelju obavljamo i ove godine pobožnost križnoga puta“, rekao je biskup Bogdan.

Istaknuo je kako pobožnost križnoga puta pomaže u korizmenome hodu, u duhovnoj pripremi za Uskrs, približava Bogu, Božjem srcu: „Put križa – uspinjanje s Isusom na Golgotu, noseći vlastiti životni križ i pomažući drugima nositi njihov križ, znak je i simbol naše vjerničke solidarnosti sa svima onima koji iz dana u dan nose i strpljivo podnose životni križ boli, patnje, trpljenja, bolesti, sa svima onima koji se osjećaju napušteni i ostavljeni od sviju, pa i od samoga Boga, koji ostaju bez nade… Svaki i svaka od nas ovdje u Isusovoj patnji i boli, u postajama križnoga puta pronalazi nešto iz svoga života i za sebe. U likovima koji prate Isusa, u situacijama njegove teške patnje i boli pronalazi sebe.“ Biskup Bogdan istaknuo je kako je teško ponekad shvatiti smisao Isusova Križa i smisao patnje, no to je tako bilo i u Isusovo vrijeme: „Kolike li su osobe napustile Krista, Crkvu i vjeru upravo zbog zla, boli, trpljenja i smrti koje ne mogu ni shvatiti ni prihvatiti. Zar i mi sami, pred zlom u svijetu i u našoj sredini ne vapimo: ‘Gospodine, zašto šutiš? Gdje si?’“

Biskup Bogdan citirao je sv. Ivana Pavla II. i istaknuo važnost vjere u svakodnevnici ispunjenoj nesigurnošću, strahom i patnjom: „Sa sv. Ivanom Pavlom II. osjećamo koliko je svima nama potrebno ‘osnažiti sigurnost da postoji netko tko drži u rukama sudbinu ovoga svijeta koji prolazi; netko tko ima ključeve smrti i podzemlja; netko tko je Alfa i Omega čovjekove povijesti, kako pojedinačne tako i zajedničke. I taj netko je Ljubav: Ljubav koja se utjelovila; Ljubav raspeta i uskrsnula. Ljubav je uvijek prisutna među ljudima. To je euharistijska Ljubav. To je stalni izvor zajedništva.’“„Draga braćo i sestre, vraćamo se svojim kućama, svojim domovima, svojim obiteljima, na svoje radno mjesto s jednom sigurnošću vjere: Bog živi! Bog me ljubi! Bog mi hoće dobro. Bog ne mjeri svoju ljubav prema nama prema našim zaslugama, dobrim djelima ili našoj vjeri. On je naprosto ljubav i on nas sve ljubi. Vratimo se svojim domovima, idimo ususret proslavi Uskrsa s vjerom i znanjem u vjeri. Naš Bog je Bog ljubavi. On nas ljubi. Otvorimo mu svoje srce, svoje biće. Odgovorimo mu svojom ljubavlju“, zaključio je vojni ordinarij.