Međunarodni dan priziva savjesti
Od američkih i norveških sudova do hrvatskog zakonodavstva, pravo na priziv savjesti potvrđuje da savjest pojedinca mora ostati zaštićena i iznad trenutačnih društvenih pritisaka.
U društvenim raspravama o prizivu savjesti često se čini velika pogrješka: svodi ga se isključivo na pitanje pravne regulative. No, priziv savjesti daleko je više od puke pravne konstrukcije. On je duboko osobna odluka pojedinca da iz moralnih, etičkih ili vjerskih razloga odbije provesti određenu radnju, čak i ako je ona propisana zakonom. U svojoj srži, priziv savjesti izražava slobodu čovjeka da živi u skladu sa svojom savješću i onda kad ga to stavlja u sukob s pozitivnim pravom.
Pravo na priziv savjesti jedno je od temeljnih ljudskih prava koje štiti slobodu pojedinca da djeluje u skladu sa svojim moralnim, etičkim i vjerskim uvjerenjima – čak i kada se ta uvjerenja sukobljavaju s pozitivnim pravom. Iako se često osporava, osobito u javnom prostoru, priziv savjesti potvrđen je i u domaćem zakonodavstvu, kao i u nizu međunarodnih presuda koje su pokazale da savjest nije slabost, već snaga osobne slobode. Posebno se ističu slučajevi iz SAD-a i Norveške, gdje su Vrhovni sudovi jasno stali u obranu pojedinaca koji su, zbog svojih uvjerenja, odbili postupiti protiv vlastite savjesti.
U cijelosti članak možete pronaći na portalu Glas Koncila.
