''Mir koji nam Isus daruje na Uskrs nije mir koji slijedi strategije svijeta''

Katehezu pape Franje donosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Nalazimo se u sredini Velikog tjedna koji traje od Cvjetne nedjelje do Nedjelje Uskrsnuća Gospodnjega. Obje ove nedjelje u središte stavljaju Isusa, ali dva su različita blagdana.

Prošle nedjelje vidjeli smo Krista kako svečano ulazi u Jeruzalem, dočekan kao Mesija: za Njega se po ulicama prostiru haljine (usp. Lk 19,36) i grane odrezane sa stabala (usp. Mt 21,8). Ushićeno mnoštvo gromkim glasom blagoslivlja "Onoga koji dolazi, Kralja" te kliče: "Na nebu mir! Slava na visinama!" (Lk 19,38). Ti ljudi slave jer u Isusovu ulasku vide dolazak novog kralja, koji će donijeti mir i slavu. Eto, to je mir koji su ti ljudi očekivali: veličanstveni mir, plod kraljevske intervencije, mir moćnog mesije koji će osloboditi Jeruzalem od rimske okupacije. Drugi su vjerojatno sanjali o obnovi društvenog mira i u Isusu su vidjeli idealnog kralja, koji će nahraniti mnoštvo kruhovima, kao što je već učinio, i činiti velika čuda donoseći tako svijetu više pravde.

Ali, Isus nikad ne govori o tome. Pred Njim je drukčija Pasha. Jedino do čega mu je stalo pripremajući se za ulazak u Jeruzalem jest da zajaše "privezano magare koje još nitko nije zajahao" (r. 30). Evo kako Krist donosi mir svijetu: blagošću i krotkošću, koje simbolizira  privezano magare koje još nitko nije zajahao. Božji način djelovanja drukčiji je od onog svjetskog. Zapravo, neposredno prije Uskrsa, Isus učenicima objašnjava: "Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje." (Iv 14,27).

Mir koji nam Isus daruje na Uskrs nije mir koji slijedi strategije svijeta, koji vjeruje da će ga postići silom, osvajanjima i raznim oblicima nametanja. Ovaj mir, u stvarnosti, samo je razdoblje između ratova. Gospodinov mir slijedi put krotkosti i križa: On preuzima brigu o drugima. Doista, Krist je preuzeo na sebe naše zlo, naš grijeh i našu smrt. Tako nas je oslobodio. Njegov mir nije rezultat nekog kompromisa, već dolazi iz dara sebe. Ovaj blagi i hrabri mir, međutim, teško je prihvatiti. Zapravo, svjetina koja je hvalila Isusa ista je ona koja će nakon nekoliko dana vikati: "Raspni ga", i, uplašena i razočarana, ne čini ništa za Njega.

U tom smislu uvijek je aktualna velika priča Dostojevskog, takozvana "Legenda o Velikom Inkvizitoru". Govori o Isusu koji se, nakon nekoliko stoljeća, vraća na Zemlju. Odmah ga dočekuje mnoštvo koje ga slavi, koje ga prepoznaje i kliče mu. Ali, tada ga uhiti Inkvizitor, koji predstavlja svjetovnu logiku. On ga ispituje i žestoko kritizira. Konačni razlog prijekora jest taj što Krist, iako je mogao, nikad nije želio postati car, najveći kralj ovoga svijeta. Radije je  pustio čovjeka na slobodu, nego ga podjarmljivao i rješavao njegove probleme silom. Mogao je uspostaviti mir u svijetu slamajući slobodno, ali nesigurno ljudsko srce pomoću više sile, no nije htio. "Ti – kaže Inkvizitor Isusu – prihvaćajući svijet i purpur cara, osnovao bi sveopće kraljevstvo i dao sveopći mir" (Braća Karamazovi, Milano 2012., 345); i oštrom rečenicom zaključuje: "Ako postoji netko tko je zaslužio naš udio više od svih, to si upravo Ti" (348). Eto  prijevare koja se ponavlja kroz povijest, iskušenje lažnog mira, utemeljenog na moći, koji onda vodi u mržnju i izdaju Boga.

Na kraju, Inkvizitor bi želio da mu Isus "kaže nešto, možda čak i nešto gorko, strašno". Ali, Krist reagira slatkom i konkretnom gestom: "Prilazi mu u tišini, i nježno ga ljubi u stare beskrvne usne" (352). Isusov mir ne dominira nad drugima, to nikad nije mir oružja. Oružje Evanđelja jesu molitva, nježnost, oprost i besplatna ljubav prema bližnjemu, prema svakom bližnjemu. Tako se Božji mir donosi u svijet. Zato oružana agresija ovih dana, kao i svaki rat, predstavlja zgražanje nad Bogom, bogohulnu izdaju uskrslog Gospodina, koja umjesto Njegova krotkog lica preferira lažnog boga ovoga svijeta.

Prije svoje posljednje Pashe Isus je svojima rekao: "Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši" (Iv 14,27). Da, jer dok svjetovna moć ostavlja samo uništenje i smrt, Njegov  mir gradi povijest, počevši od srca svakog čovjeka koji ga prihvaća. Uskrs je tada pravi blagdan Boga i čovjeka, jer mir, koji je Krist izvojevao na križu u daru samoga sebe, dijeli se nama. Stoga se Uskrsli, na dan Uskrsa, ukazuje učenicima i ponavlja: "Mir vama!" (Iv 20,19.21).

Braćo, sestre, Uskrs (Pasha) označava "prolazak". To je, napose ove godine, blagoslovljena prilika da od svjetovnog boga prijeđemo na kršćanskog Boga; od pohlepe koju nosimo u sebi do ljubavi koja nas oslobađa; od iščekivanja mira donesenog silom do predanosti konkretnog svjedočenja Isusova mira. Stanimo pred raspelo, izvor našeg mira, i zamolimo ga za mir srca i mir u svijetu.