''Mnogi ljudi pate jer ne znaju što žele od svoga života''
Na općoj audijenciji srijedom Papa je nastavio niz kateheza o razlučivanju.
Na općoj audijenciji srijedom papa Franjo nastavio je niz kateheza o razlučivanju, s naglaskom na želji od koje sve kreće. Katehezu Svetoga Oca donosimo u cijelosti.
– Draga braćo i sestre, dobar dan!
U ovim katehezama prolazimo elemente razlučivanja. Nakon molitve i upoznavanja sebe, danas bih želio govoriti o još jednom neizostavnom "sastojku": želji. Razlučivanje je oblik istraživanja, a istraživanje uvijek dolazi iz nečega što nam nedostaje, a što na neki način poznajemo.
Kakvo je to znanje? Duhovni učitelji to označavaju pojmom "želja", koja je u svom korijenu nostalgija za puninom koja nikada ne nalazi potpuno ostvarenje, a znak je prisutnosti Boga u nama. Želja nije trenutačno htijenje. Talijanska riječ dolazi od vrlo lijepog latinskog izraza, de-sidus, doslovno: "nedostatak zvijezde", orijentir na putu života; izaziva patnju, nedostatak, a istovremeno i napor da se dođe do dobra koje nedostaje. Mirni i u bolesti. Želja je dakle kompas kako bismo shvatili gdje smo i kamo idemo. Ali, kako ju je moguće prepoznati?
Autentična želja zna duboko dirnuti niti našeg bića, zato se ne gasi pred teškoćama i padovima. To je kao kad smo žedni: ako ne nađemo piće, ne odustajemo, naprotiv, traženje sve više zaokuplja naše misli i naša djela, sve dok ne postanemo spremni podnijeti bilo kakvu žrtvu da bismo ju umirili. Prepreke i neuspjesi ne guše autentičnu želju, naprotiv, čine ju još življom u nama.
Za razliku od htijenja ili trenutačne emocije, želja traje, čak i dugo, i nastoji se ostvariti. Ako, primjerice, mlada osoba želi postati liječnik, morat će studirati i raditi, što će joj oduzeti nekoliko godina života. Shodno tomu, morat će si postaviti granice, prije svega reći "ne" drugim smjerovima studija, ali i mogućim zabavama i onomu što odvlači pažnju, osobito u trenutcima intenzivnijeg učenja. Međutim, želja da usmjeri svoj život i postigne taj cilj, omogućuje prevladati te poteškoće. Želja nas čini hrabrima, odlučnima, jer želimo to ostvariti.
Doista, vrijednost postaje lijepa i lakše ostvariva kada je privlačna. Kao što je netko rekao, "više od toga da si dobar, važno je imati želju da to postaneš". Iznenađuje činjenica da Isus, prije nego što učini čudo, često pita osobu o njezinoj želji. ''Želiš li ozdraviti?'' I ponekad se ovo pitanje čini neumjesnim. Na primjer, kada na bazenu Bethzatha sretne uzetoga, koji je tamo boravio dugi niz godina i nikad nije uspio u pravi trenutak ući u vodu. Isus ga pita: "Želiš li ozdraviti?" (Iv 5,6). Kako to? U stvarnosti, odgovor uzetog otkriva niz čudnih otpora ozdravljenju, koji nisu svojstveni samo njemu. Isusovo pitanje poziv je da razjasni svoje srce, kako bi prihvatio mogući skok u kvaliteti: ne misliti više o sebi i o svom životu "kao o uzetom", kojeg su nosili drugi. No, čini se da muškarac na nosiljci nije tako uvjeren. Razgovarajući s Gospodinom, učimo razumjeti što zapravo želimo od svog života. Ovaj uzeti tipični je primjer onih koji govore da žele, jako žele, a ništa ne poduzimaju. Želja za ostvarenjem postaje kao iluzija. Ništa se ne poduzima kako bi se učinio taj korak: ljudi koji žele, pa ne žele. Ovaj je bolesnik 38 godina tamo, ali ništa ne čini i kaže Isusu: ''Znaš, Gospodine, kad se voda uzbiba, što je trenutak čuda, uvijek dođe netko tko je jači, brži od mene, i uđe, i tako ja dođem prekasno''. Kuka i kuka! Budite pažljivi: kukanje je otrov za dušu, otruje život jer uništava rast želje kako bismo išli naprijed. Pazite na kukanje. Kad kukamo u obitelji, roditelji na djecu, djeca na roditelje, ili svećenici na biskupe ili biskupi na brojne druge stvari. Ako se nađete u kukanjima, pazite, jer to je gotovo grijeh jer ne dopušta želji da raste.
Često je želja ta koja čini razliku između uspješnog, dosljednog i trajnog projekta te tisuću ambicija i mnoštva dobrih namjera kojima je, kako kažu, "pakao popločan". Čini se da doba u kojem živimo favorizira maksimalnu slobodu izbora, ali istovremeno oslabljuje želju, uglavnom svedenu na želju trenutka. Bombardirani smo tisućama prijedloga, projekata, mogućnosti, koji riskiraju skrenuti nam pažnju i ne dopustiti nam da mirno procijenimo što zapravo želimo.
Mnogi ljudi pate jer ne znaju što žele od svog života; vjerojatno nikad nisu stupili u kontakt sa svojom dubokom željom. Otuda rizik da se život provede između pokušaja i trikova raznih vrsta, ne stižući nikamo i trateći dragocjene prilike. I tako se neke promjene, iako teoretski planirane, nikad ne provode kad se za to ukaže prilika.
Kad bi nam Gospodin danas uputio pitanje koje je postavio jerihonskom slijepcu: "Što hoćeš da ti učinim?" (Mk 10,51), što bismo odgovorili? Možda bismo ga konačno mogli zamoliti da nam pomogne spoznati duboku želju za Njim koju je sam Bog stavio u naša srca. I dade nam da snage da to ostvarimo. Neizmjerna je milost, u temelju svih ostalih: dopustiti Gospodinu, kao u Evanđelju, da za nas čini čudesa. Jer i On ima veliku želju za nas: učiniti nas dionicima svoje punine života – poručio je papa Franjo.