"Molitva je neophodna pomoć za duhovno razlučivanje"

Katehezu o razlučivanju pape Franje donosimo u cijelosti.

– Draga braćo i sestre, dobar dan!

Nastavljamo kateheze o temi razlučivanja. To je važna tema koja usmjeruje i oblikuje naše življenje, osjećaje. Danas ćemo se zadržati na prvom od njegovih konstitutivnih elemenata, a to je molitva.

Molitva je neophodna pomoć za duhovno razlučivanje, posebno kada uključuje osjećaje, dopuštajući nam da se obratimo Bogu s jednostavnošću i bliskošću, kao kada se razgovara s prijateljem. Znati otići onkraj misli, ući u intimnost s Gospodinom, s nježnom spontanošću. Tajna života svetaca jest bliskost i pouzdanje u Boga koji u njima rastu i sve lakše i lakše otkrivaju što je je Njemu ugodno. Ta bliskost pobjeđuje strah ili sumnju da Njegova volja nije za naše dobro, napast koja ponekad prolazi kroz naše misli i čini srce nemirnim i nesigurnim.

Razlučivanje ne zahtijeva apsolutnu sigurnost, nije neka čista kemijska metoda, jer tiče se života, a život nije uvijek logičan, predstavlja brojne aspekte koji se ne mogu zatvoriti u jednu kategoriju mišljenja. Željeli bismo znati što točno treba učiniti, ali čak i kada se očituje, ne postupamo uvijek u skladu s tim. Koliko smo puta i mi imali iskustvo koje opisuje apostol Pavao: ''Ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio'' (Rim 7,19). Nismo samo razum, nismo strojevi, nije dovoljno primiti upute kako bismo ih izvršili. Prepreke, kao pomoć kako bismo se odlučili za Gospodina, prije svega jesu afektivne.

Značajno je da prvo čudo koje je Isus učinio, a donosi nam ga Markovo evanđelje, jest egzorcizam. U sinagogi u Kafarnaumu oslobađa jednog čovjeka od đavla, oslobađajući ga od lažne slike Boga koju đavao sugerira od samih početaka: slike Boga koji ne želi našu sreću. Opsjednuti zna da je Isus Bog, ali to ga ne dovodi do vjere u Njega. Naprotiv, kaže: ''Došao si da nas uništiš''. 

Mnogi, uključujući i kršćane, misle isto, a to je da bi Isus mogao biti Sin Božji, ali sumnjaju da On želi našu sreću. Neki se boje da ozbiljno shvaćanje Njegova prijedloga znači upropastiti si život, umrtviti svoje želje, svoje najsnažnije čežnje. Takve misli ponekad prodiru u nas: da Bog od nas traži previše ili da nam želi oduzeti ono što nam je najdraže. Umjesto toga, u našem prvom susretu vidjeli smo da je znak susreta s Gospodinom radost. Tuga i strah znakovi su udaljenosti od Njega: "Ako želiš ući u život, čuvaj zapovijedi", kaže Isus bogatom mladiću (Mt 19,17).

Nažalost, tom mladiću neke prepreke nisu dopustile da ostvari želju koju je imao u srcu, da izbliza slijedi "dobrog učitelja". Bio je zainteresiran, poduzetan mladić, samoinicijativno je susreo Isusa, ali također je bio vrlo podijeljen u svojim privrženostima, bogatstvo mu je bilo previše važno. Isus ga ne prisiljava da se odluči, ali tekst bilježi da mladić odlazi od Isusa "tužan". Onaj tko se udaljava od Gospodina, nikad nije sretan; unatoč tomu što mu je na raspolaganju obilje dobara i mogućnosti. Isus nikada ne prisiljava da ga slijediš. Nikada ne postavlja uvjete.

Razlučivanje nije lako, jer izgled je varljiv, ali bliskost s Bogom može na nježan način razriješiti sve sumnje i strahove, čineći naš život sve prijemljivijim Njegovoj "blagoj svjetlosti", kako je to lijepo rekao sveti John Henry Newman. Svetci odražavaju tu svjetlost i jednostavnim gestama svoga vremena pokazuju Božju prisutnost punu ljubavi koja nemoguće čini mogućim. Kaže se da su dvoje supružnika dugo živjeli zajedno voleći se, tako da su na kraju postali tako slični jedno drugomu. Nešto slično možemo reći i za afektivnu molitvu: ona nas na postupan, ali učinkovit način čini sve sposobnijima da prepoznamo ono što je naravno, kao nešto što izvire iz dubine našeg bića.

Upoznao sam jednog portira koji je svaki dan dolazio u kapelicu u blizini. Ušao bi unutra i rekao: ''Pozdrav!'' Imao je iskreni, prijateljski odnos s Isusom. I mi trebamo graditi takve odnose bliskosti i prijateljstva s Isusom, s ljudima, sa svima. S Isusom razgovarati jednostavno, kao s prijateljem. 

Molimo za ovu milost: živjeti prijateljski odnos s Gospodinom, kao što prijatelj razgovara s prijateljem. Milost za koju trebamo moliti jedni za druge: gledati Isusa kao našeg najvećeg i najvjernijeg prijatelja, koji ne ucjenjuje, a nadasve koji nas nikada ne ostavlja, pa i onda kada se mi udaljimo od Njega – kazao je Sveti Otac.