Mons. Dražen Kutleša o bl. Alojziju Stepincu

Kako se osjećate nakon ove velike svečane proslave, na kojoj se, možemo reći, okupila cijela domovinska i iseljena Hrvatska? 

Moram u prvom redu naglasiti da sam ispunjen ljubavlju Božjeg naroda prema Stepincu. Koliko god smo mislili da će doći dosta naroda, jer smo nekada skeptici, pa razmišljamo što će i kako će biti, vidimo da se sve dogodilo onako kako treba. Zato smo svi skupa molili da naš blaženik postane svetac i da doživimo tu puninu te da ispravimo onu nepravdu koja se tijekom povijesti događala u prvom redu prema njemu. 

Uputili ste snažne poruke u propovijedi, kritizirali ste društvo koje se gradi bez Boga. Slično je govorio i Vaš predšasnik, blaženi Alojzije Stepinac. 

Nastojao sam njega citirati. Citirajući ga, a da ne znam kada je živio, mislio bih da je to govorio prije koji dan, jer isti su problemi društva bili i prije i danas. Uvijek je na snazi borba između dobra i zla, samo se pitanje toga zla na različite načine predstavlja, u bilo kojoj ideologiji – onoj usmjerenoj na nacizam, fašizam ili komunizam, ili u ovim novim ideologijama koje se danas pojavljuju. Uvijek se treba boriti za dobo i za istinu. To je Stepinac uvijek znao prepoznati i to je uvijek činio, znajući da je prava istina upravo Isus Krist. 

Prošlo je otprilike pola godine od kada se preuzeli upravljanje Zagrebačkom nadbiskupijom, koji su prvi dojmovi nakon određenog vremena? Koji su najveći izazovi i kušnje s kojima se susrećete?

Mislim da je prvo što se može primijetiti to da treba raditi s običnim ljudima, s djecom, jer ako radimo s mladima, onda imamo budućnost. S druge strane, mislim da se treba što više približiti narodu Božjemu, ići među njega i osjetiti njegove probleme i njegovo bilo. Jedno je govoriti teoretski i pisati različite rasprave, a drugačije je kada živite konkretnu situaciju na terenu. Možda nekada mislimo da neke velike geste i veliki govori čine puno, a nekada jedna mala gesta, susret s običnim čovjekom, zna više učiniti nego mukotrpno napisani govori, propovijedi i sve ono drugo što mi činimo. 

Kako danas Vi kao nadbiskup, ali i svećenici, vjernici laici, mogu nasljedovati blaženog Alojzija Stepinca?

Što se tiče nasljedovanja blaženog Alojzija Stepinca, mislim da je to kao i nasljedovati Isusa Krista, jer on je puninom htio nasljedovati Isusa Krista. Što ga više nasljedujemo i što smo mu bliže, postajemo svetci i blaženici. On je to činio na najizvrsniji način. Obično se kaže da su svetci odraz Božji na zemlji, mi se u te svetce i blaženike trebamo ugledati. Oni nam na jednostavan i konkretan način pokazuju kako to činiti. Možda nekada nisu potrebni veliki čini i djela kao što je to činio blaženi Alojzije Stepinac. Jedan otac obitelji treba biti mučenik u svojoj obitelji, jedna mama isto tako. Svi mi drugi na svom radnom mjestu trebamo živjeti one kršćanske ideale, jer tako se postiže svetost. 

Uskoro idete u Rim na Sinodu biskupa. Kako ste se pripremali, što očekujete?

Što se tiče susreta, pripravili smo se, ali opet nikada ne znamo što će i kako će biti. Zadane su teme, ali postoje različiti problemi Crkve u svijetu. Predstavnik svake biskupske konferencije iznosit će stajališta i gledišta sa svoje strane, a onda će se sve to dostaviti Svetom Ocu. Sljedeće godine bit će druga faza Sinode. To je jedan proces. Ne možemo predvidjeti zaključke, jer tada ne bi imalo smisla dolaziti. Zato je vrlo važno sudjelovati i osjetiti bilo Crkve, što se događa te koji su tijekovi i smjernice koje trebamo slijediti.