Mons. Puljić: 'Biskup nije privatni vjernik, već javni svjedok vjere'

Povodom današnjeg svečanog čina preuzimanja nove službe mons. Petra Palića, novoimenovanog mostarskog biskupa, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, mons. Želimir Puljić, ispred mostarske katedrale održao je prigodan govor koji u cijelosti prenosimo.

Preuzvišeni biskupi mons. Periću i mons. Paliću,

1. Ovih dana Mostar je zbog biskupske primopreduje u središtu medijske pozornosti. Dosadašnji mostarsko-duvanjski biskup i upravitelj Trebinjsko-mrkanske biskupije, mons. Ratko Perić predaje spomenute biskupije svom novoimenovanom nasljedniku, mons. Petru Paliću. Stoga, ovo je prigoda zahvaliti mons. Periću za plodne godine služenja, a njegovu nasljedniku, mons. Paliću, poželjeti blagoslovljene dane i godine koje dolaze. Teško je u nekoliko riječi izreći dostatnu zahvalu mons. Periću za 28 godina biskupskog služenja Crkvi u Hercegovini. Istina, bilo je prigode čuti procjene i zahvale uz srebrni biskupski jubilej 2017., uz zlatni misnički jubilej 2019., kao i na sinoćnjoj akademiji. Sve tri svečanosti događale su se uz blagdan posvete ove katedrale, a uz svetkovinu Uzvišenja Svetoga Križa.

Crkva u Hrvata zahvalna je Bogu što je u turbulentnom vremenu potkraj XX. i početkom XXI. stoljeća na čelu hercegovačkih biskupija imala mons. Ratka Perića, koji se nije bojao javno reći što mu smeta i što ga zbunjuje, kako u Crkvi tako i izvan nje. Zdravo kritičan prema svakoj vrsti zastranjivanja, bio je odvažan u susretima s moćnicima ovoga svijeta, te vrlo osjetljiv prema manipulacijama na političkom i medijskom javnom prostoru. Iz nastupa, polemika, razgovora i  dopisa mogla se „uživo” osjetiti tjeskoba pastira kojega muči činjenica što je otpisivanje Boga ušlo u „program ljudskoga umovanja“, a grijeh, nemoral i korupcija „stekli pravo građanstva”.

Zahvalni smo, dakle, mons. Periću, za jasnoću stajališta, odvažnost u nastupima i dosljednost u provođenju načela. Posebice mu hvala što se nije umarao ponavljati slušateljima i čitateljima da nam je „putovati kroz mnoge nevolje“ i da nam jedino u križu spasenje. Neka vam budu blagoslovljeni dani mirovine u sjeni ove katedrale i velikog križa na Humu.

2. Prigodom preuzimanja službe ordinarija ovih časnih hercegovačkih biskupija, dužnost mi je uputiti riječ podrške i zahvale Vama, mons. Petre Paliću, za Vaš dosadašnji rad, te poželjeti obilje Božjega blagoslova na početku Vašega novoga odsjeka života i rada koji je pred Vama. U zadnje tri i pol godine, od siječnja 2017., kad su Vas hrvatski biskupi izabrali za generalnog tajnika HBK-a, ovo je treće mjesto Vašega boravka: Od Zagreba preko Hvara do Mostara. Kad je u ožujku 2018. godine ondašnji apostolski nuncij u RH, mons. Giuseppe Pinto, objavio u zgradi HBK-a na Ksaveru Vaše imenovanje hvarskim biskupom, bilo mi je milo osjetiti radost nazočnih djelatnika koji su se zatekli na tom događaju. Ali, u isto vrijeme uz očitovanu radost iz njihovih se očiju moglo nazreti i pitanje: „Kako ćemo bez tebe, Petre?”

Dok izričem radost zbog novog povjerenja koje Vam je očitovao papa Franjo, koristim prigodu kao predsjednik HBK-a od srca zahvaliti za Vaš predani rad u Tajništvu HBK-a. Posebice što ste dobro i umješno surađivali s hrvatskim biskupima i odano im služili, te mudrim savjetima i prijedlozima pridonosili uspješnom radu konferencije u svim njezinim programima i projektima. A, onda, prije dva mjeseca, 11. srpnja 2020. godine, sustiže nas vijest o Vašem imenovanju mostarsko-duvanjskim biskupom i apostolskim upraviteljem Trebinjsko-mrkanske biskupije. Papa Franjo sada, dakle, umjesto jedne biskupije s „tri otoka” povjerava Vam dvije dijeceze s četiri povijesna naslova: Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije.

3. Potaknut ovim četverostrukim naslovom Vaših dijeceza, usuđujem se između ostalog izreći i četverostruku želju za blagoslovljenim djelovanjem na ovim prostorima odakle je poteklo i nekoliko sadašnjih apostolskih nasljednika, a Vaše služenje na otajstven način umreženo je u zajedništvo s drugim biskupima našeg naroda, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini, a i šire. Zajedništvo apostolskih nasljednika i djelitelja svetih tajna nije obično, nego sakramentalno.

Utkano u otajstvo apostolske službe, ono čini da Crkva bude „dom i škola zajedništva”, kako je ulaskom u novo tisućljeće poželio sveti Ivan Pavao II. (NMI 43., 2001.). A obilježeno je „prijateljstvom braće koja otklanjaju suparništvo, nepovjerenje i ljubomoru”, te na život i stvari gledaju „očima vjere i srca koje je usmjereno na otajstvo Presvetoga Trojstva” (ibid.). Neka Vas Duh Božji vodi u ostvarenju takve „škole zajedništva” na prostorima ove blagoslovljene zemlje Hercegovine.

b. Dokumenti o biskupskoj službi naglašavaju kako „biskup nije privatni vjernik, već javni svjedok vjere” koji je pozvan ne samo „svjedočiti i njegovati ono što vjeruje već prosuđivati i na primjeren način nalagati što se ima vjerovati”. Ne treba se pri tome plašiti i bojati napada (izvana ili iznutra) i kritike onih koji Crkvu ne poznaju, ne razumiju ili ne vole. Biskup, međutim, nije nikada sâm. Svećenici i Bogu posvećene osobe njegovi su prvi, neposredni suradnici. Oni kao takvi imaju pravo osjetiti dobrotu svoga pastira, koji ih razumije i prihvaća, kori i hvali, hrabri i brani, voli i za njih trajno moli. Jer, on je otac i brat, „pater et frater“, svojih prvih suradnika u djelu spasenja. Neka Vas Isus Krist, naš Otkupitelj i brat, po svojoj kalvarijskoj žrtvi koju svaki dan prikazujete na oltaru, učini vjernim svjedokom svoga Evanđelja.

c. Vremena u kojima živimo nisu nimalo lagana. Apostazija je zahvatila dio sekulariziranoga svijeta, pa pojedinci otpadaju i udaljavaju se od vjere. A neki odabiru samo one istine koje im se sviđaju. U takvim okolnostima uloga je biskupa biti prorok, pa s osjećajem odgovornosti i hrabrosti naviještati cjelovitost istina naše svete vjere. Dok srcem dobroga pastira traži što je izgubljeno, on se ne će ustručavati razotkriti krive antropologije i zavodljive ideologije koje šire poluistine o čovjeku i svijetu. Istom jasnoćom i odvažnošću on upozorava i na proces sekularizma koji se uvlači u redove Crkve. Neka Vam veliki sveti proroci pomognu u tom svetom poslu, a divni svjedoci vjere iz našega naroda, poput nadbiskupa Petra Čule i blaženog Alojzija Stepinca, neka Vam budu poticaj i uzor u tom zadatku.

d. Žurim privesti kraju ovu prigodnu riječ čestitke, podrške i ohrabrenja, pa završavam četvrtu želju riječima apostola Pavla svom učeniku Timoteju:

„Propovijedaj, kori, prijeti, opominji, bilo zgodno ili nezgodno; posvećuj i upravljaj” (2 Tim 4; 2). Ponovite i ovdje riječi s Vašeg ređenja u Hvaru: „Na tvoju riječ, Gospodine“ (Lk 5; 5), pa poput Abrahama krenite kamo Vas Gospodin šalje (Post 15; 1).

– Uz zagovor i pomoć BDM, Majke Crkve, služite Evanđelju u ovoj „krševitoj zemlji koja skriva snagu istine i ljepote“, Gospodinu koji Vas je pozvao još od utrobe Vaše majke Zore, predajte sve, potpuno i bez pridržaja.

On će Vas voditi, sve činite u Njemu koji neka Vas nadahnjuje, krijepi i jača.

Pratio Vas i čuvao blagoslov Svemogućega. A pratit će Vas i moja naklonost i molitvena potpora, kao i potpora kolega biskupa iz Hrvatske kojima ste zauzeto i odano služili. Živjeli i Bog Vas blagoslovio!