Mons. Puljić prisjetio se napada na Dubrovnik: ''Usprkos nevoljama i neizvjesnosti, nismo prestali vjerovati i nadati se''

Na današnji dan prije točno 30 godina u Domovinskom ratu uspješno je obranjen grad Dubrovnik. Jugoslavenska narodna armija započela je s napadima u rano ujutro s ciljem osvajanja grada. Više od 600 granata palo je u staru povijesnu jezgru, spomenik kulture pod zaštitom UNESCO-a, što je izazvalo zgražanje i protivljenje međunarodnih vlasti, udruga i organizacija. Međutim, istoga dana, hrabrošću i žrtvom branitelja i građana, Dubrovnik je obranjen. 

Povodom 30. obljetnice obrane Dubrovnika, na radiju ''Svjetionik'' gostovao je zadarski nadbiskup, mons. Želimir Puljić, koji je u to vrijeme bio dubrovački biskup. U emisiji se prisjetio toga dana.

– U to je vrijeme velik dio biskupije bio okupiran, a narod protjeran. Sa mnom je bilo pet prognanih svećenika. Pokušali smo živjeti normalno u nenormalnim uvjetima – prisjetio se mons. Puljić.

Kazao je da se tog dana prisjeća s tugom jer nije mogao biti uz dubrovački narod. Naime, u to se vrijeme nalazio u Rimu na sinodi o Europi, na koju je pristao ići kao svjedok događanja u Dubrovniku, na nagovor tadašnjeg kardinala Franje Kuharića.

– Sinoda je nakon našeg očitovanja o ratnom stanju u Dubrovniku osjetila potrebu očitovati se te je poslala svoje pismo predstavnicima Europe pod naslovom: "Hrvatska je u smrtnoj borbi, pomozite!" Bio je to važan trenutak i siguran sam da je naš jauk pomogao sudionicima sinode da napišu takvo pismo – prepričao je nadbiskup.

Primijetio je da datum napada na Dubrovnik ima u sebi određeni paradoks. Blagdan svetog Nikole dan je kada mnoga djeca dobivaju darove, a umjesto toga, to jutro dočekala su u ratnoj strahoti. Ipak, kako je istaknuo, taj se dan može doživjeti i kao dan ponosa jer je Hrvatska vojska uspjela obraniti grad.

Prepričao je i neke lijepe trenutke, unatoč opasnosti koja je svaki dan "visjela u zraku".

– Premda smo svaku večer lijegali u krevet ne znajući hoćemo li se ujutro ustati, mogu reći da je grad funkcionirao gotovo normalno. Družili smo se, zajedno pjevali, plakali... Na taj smo način, možemo to tako reći, prkosili svemu što smo tada proživljavali – kazao je bivši dubrovački biskup.

Dodao je da se taj prkos može opisati pjesmicom "Pučke rugalice"  iz oratorija "Istina o Gradu slobode" koju je napisao hrvatski pisac, rodom Dubrovčanin, Luko Paljetak: ''Neka pale, neka ruše, naopako svi će svršit; naša srca, naše duše, neće nikad ničim skršit. U naš Grad se neće skalat, mi ćemo za despet balat, mi ćemo za dešpet pjevat i zlu svakom odolijevat.''

– Usprkos nevoljama i neizvjesnosti, nismo prestali vjerovati i nadati se – zaključio je nadbiskup Želimir Puljić.