Mons. Želimir Puljić za LTV: ''Europa će biti cjelovita, potpuna, kad bude ujedinjena''
Europa i njezine vrijednosti među središnjim su temama stručnog istraživanja zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića u njegovu znanstvenom djelovanju. I sam je bio dionikom europskih procesa koji dotiču Hrvatsku u duhovnom i crkvenom kontekstu. O tome, ali i o stanju u Ukrajini, utjecaju masona i Amerike i Rusije na Europu, otvoreno je govorio u intervjuu koji je dao za Laudato TV.
Povodom ulaska Hrvatske u šengenski prostor, nadbiskup Puljić izdao je knjižicu ''Europa – osobito ozemlje na kartama svijeta'' u kojoj donosi niz činjenica i zanimljivih zapažanja o razvoju Europe od njezina postanka do naše suvremenosti. Široj javnosti dosad ju još nije tako povijesno kontekstualno i uzročno-posljedično pojašnjavao.
Ovu knjižicu napisao sam jer mi se čini da se u 20. stoljeću, nakon dvaju velikih svjetskih ratova koji su u Europu osiromašili, razorili, uništili, gdje su se zaista narodi zakrvili, nastradali, ipak našlo nekoliko umova, nekoliko razboritih ljudi koji su počeli razmišljati ne o podijeljenoj, nego o ujedinjenoj Europi. Ne o posvađanoj, nego o pomirenoj Europi, pojasnio je mons. Puljić. Europa je prožeta u svojim korijenima kršćanskom, rekli bismo, logikom i kršćanstvom. I sva trojica ljudi koje nazivaju danas ocima Europe, jedan je Francuz, Robert Schumann, jedan Talijan, Alcide De Gaspari, i jedan Nijemac, Konrad Adenauer. Rekli bismo, tri predstavnika triju naroda, ali isto misle.
Ususret godišnjici međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, mons. Puljić osvrnuo se na dane borbe za to priznanje. Nije jedanput rečeno u političkim i crkvenim krugovima kako u to vrijeme nismo imali veliku podršku ondašnjeg europskog samita, nego dapače, čini se da su imali u planu spašavati tu tvorevinu Jugoslaviju koja je faktički ekonomski i u svakom drugom planu bila osuđena na propast.
Proces ulaska Hrvatske u šengenski prostor trajao je devetanest godina tijekom kojih su nas, kaže, neki željeli, zagovarali, a neki kočili i zaustavljali. Činjenica jest da je bilo jako puno onih koji nisu bili za to da Hrvatska uđe. Možda radi toga što smo bili pružili otpor u agresiji i nismo spašavali tu, smijem reći, masonsku Jugoslaviju.
Jasno, oni koji su stvarali Jugoslaviju, sad su odjedanput osjetili se možda i ‘izgubljenima’. Nisu bili za to da se Hrvatska prizna. Ali evo, priznali su ju.
Kršćanske vrijednosti na kojima je zasnivana Europa danas su na udaru, a razlog tomu vidi u ideologijama koje traju. Zato su nam potrebni budnost, razboritost i jasnoća. De Gasperi, Schuman i Adenauer zaista su bili uvjereni katolici, ali nisu nametali to drugima, nego su rekli: ''Mi smo uvjereni, mi vidimo ovo zaista kao inspiraciju našeg djelovanja. I zahvaljujući evanđelju koje je inspiracija za naše djelovanje, nadamo se da možemo stvarati i bolji svijet.'' Dodao je kako su sva trojica papa Ivan Pavao II., Benedikt XVI. i papa Franjo bili su gosti Europskog parlamenta. Sva trojica bili su pozvani tamo govoriti i sva trojica na svoj su način dali svjedočanstvo što znači graditi tu zajednicu.
Mons. Puljić u knjižici naglašava kako su se Jaltskom nagodbom pojavila dva nova imperija na rubovima umiruće Europe, Rusija i Amerika. Europa je tako poslala razdijeljenom sluškinjom dvaju moćnih centara. Istina, ovo sad što se događa u Ukrajini, opet se vraća ta bipolarna podjela. I u pozadini je zapravo sukob Amerike i Rusije. Ja sa nadam da će jedni i drugi doći do pameti pa reći: ''Hajdemo mi, ljudi, drugačije malo planirati. Nama ne treba da mi budemo velesile koje će drugima vladati, nego da pomognemo i Ukrajincima da i oni osjete slobodu. Da i oni dožive Europu kao svoju kuću.'' A konačno, mislim da je i Europa, bez Rusije, isto tako siromašna Europa. I zato se vraćam ponovno ovome snu Ivana Pavla II. Europa će zaista biti cjelovita, potpuna, kad bude ujedinjena od Portugala do Urala, ali ne pod pokroviteljstvom Amerike niti pod pokroviteljstvom Rusije.
Vezano uz rat u Ukrajini, mons. Puljić naveo je razloge sukoba, ali i moguće rješenje. Ako treba Ukrajinu proglasiti neovisnom, neka bude neovisna, neka ne bude ni pod čijim utjecajem, ali neka bude mirna i slobodna. Dakle, hoću reći, kad bi se malo počelo tako razmišljati, a ne ratovima rješavati to. Meni nije mrsko da se svijet upleo da pomogne Ukrajini, jer ona bi bila pokorena da nije bilo pomoći Zapada. I mi smo jedva, mi smo bili zapravo prepušteni. A čudom Božjim, mi smo spasili svoju slobodu, svoju neovisnost. Ali, to širenje netko može shvatiti kao ideološko širenje. Ali, ako Europa stane na vlastite noge i kaže: ''Mi želimo biti vlastiti, vlastito ozemlje koje će moći vlastitim snagama živjeti, i ne želimo biti konkurencija ni Americi ni Rusiji. Mi želimo biti svoji!''
Cijeli razgovor za Laudato TV možete pogledati ovdje.
