Nadbiskup Gänswein u svojoj knjizi otkrio zanimljive, dosad neobjavljene detalje života s Benediktom XVI.

''Ništa osim istine: Moj život uz Benedikta XVI.'' knjiga je nadbiskupa Georga Gänsweina koja je i prije svojeg objavljivanja izazvala niz reakcija zbog osobnih i nikada ranije dostupnih detalja iz života nedavno preminulog Pape.

Zanimanje ne čudi jer je Gänswein služio kao Benediktov osobni tajnik te imao uvide u aspekte njegova života kojima nitko drugi nije imao pristup, što se posebice odnosilo na pojedine kontroverzne trenutke tijekom Benediktova pontifikata te života kao pape emeritusa u domu Mater Ecclesiae.

Ipak, kako prenosi CNA koji je imao uvid u knjigu i prije njezina služenog pojavljivanja na policama talijanskih knjižara koje se dogodilo danas, najveća vrijednost ove knjige jesu ulomci iz homilija koje je Benedikt izgovarao pred malenom skupinom vjernika tijekom posljednjih godina svojega života.

Riječ je o materijalima koje je Benedikt osobno pripremao i rukom zapisivao u svojoj bilježnici, a koje su snimale i transkribirale posvećene laikinje koje su brinule za papu emeritusa tijekom njegova boravka u domu Mater Ecclesiae. Gänsweinova knjiga prva donosi ulomke iz spomenutih homilija.

Osim toga, knjiga donosi i mnoštvo detalja iz života s bivšim Papom preko kojih čitatelj bolje upoznaje njegovu osobnost i veličinu, ali i ponešto detalja iz kontroverznih situacija koje su obilježile posljednje godine njegova života.

Jedna od njih svakako je objava knjige kardinala Roberta Saraha ''Iz dubine naših srca'' u kojoj je Benedikt naveden kao suautor. Knjigu su mnogi protumačili kao pokušaj pritiska na papu Franju uoči izdavanja apostolske pobudnice ''Querida Amazonia'', za koju se spekuliralo da bi mogla govoriti o dopuštenju ređenja oženjenih muškaraca (viri probati) za svećenike na području Amazonske regije.

Spor je nastao upravo oko pitanja navođenja Benedikta kao suautora knjige bez znanja pape emeritusa. Kako bi razjasnio čitavu situaciju, Benedikt je papi Franji poslao privatno pismo u kojem je objasnio svoju ulogu u publikaciji knjige, a spomenuto je pismo gotovo u cijelosti preneseno u Gänsweinovoj knjizi.

Njemački nadbiskup razjašnjava i neka pitanja vezana uz Benediktovu ostavku, navodeći između ostaloga događaj kada je Benedikt godine 2009. stavio svoj palij na grobnicu svetog pape Celestina V. koji se 1294. povukao s papinske službe. Mnogi su u tom potezu vidjeli Benediktov navještaj ostavke koja se dogodila 2013. godine, ali Gänswein tvrdi da ta dva događaja nisu povezana. Prema njegovu pisanju, Benediktov motiv bio je odavanje počasti svom prethodniku, a u samom činu nije bilo nikakvih skrivenih poruka.

Gänswein otkriva kako se Benedikt s papinske službe prvotno kanio povući 21. prosinca 2012. godine tijekom predbožićnog susreta s rimskom Kurijom, no njegov ga je osobni tajnik zajedno s kardinalom Bertoneom uspio nagovoriti da odgodi odluku na mjesec dana jer bi u protivnom povlačenje imalo velik utjecaj na božićnu proslavu u Vatikanu.

Knjiga donosi i pojedine detalje odnosa između Franje i Benedikta, uključujući dosad neobjavljeno pismo koje je Benedikt na Franjinu molbu poslao kao osvrt na prvi intervju novoga pape za isusovački časopis ''La Civiltà Cattolica''. U pismu je Benedikt naglasio dva važna aspekta borbe u suvremenom svijetu: protiv ''konkretnog i praktičnog nijekanje živoga Boga'' koje se događa kroz pobačaj i eutanaziju te protiv rodne ideologije koju je definirao kao manipulaciju.

Iako CNA to nije donio u ovom svom osvrtu, ranije analize knjige prenijele su i neke detalje poput Gänsweinove tvrdnje da je Benedikt bio začuđen što Franjo nije odgovorio na javna pitanja četvorice kardinala vezana uz apostolsku pobudnicu ''Amoris Laetitia'', kao i to da je papa emeritus navodno bio razočaran time što je Sveti Otac svojim motuproprijem ''Traditionis custodes'' ograničio mogućnost slavljenja tradicionalnih latinskih Misa.

Upravo zbog ovakvih detalja, mnogi su s pravom komentirali kako nije bilo posve razborito objaviti ovu knjigu samo dva tjedna nakon Benediktove smrti te njezin rani pojavak vidjeli kao stanoviti udar na Franju. U razgovoru za ''Tagespost'' sam je Gänswein kazao kako nije bio pobornik ideje da se knjiga nađe na policama samo dva tjedna nakon Benediktove smrti. Ipak, kad se uzme u obzir da su najprovokativniji detalji iz knjige već izašli u različitim medijima, vjerojatno bi daljnje odgađanje objave samo povećalo već nastale kontroverze.