Nadbiskup Jurkovič: 'Vjerska sloboda univerzalno je pravo, treba ju zaštititi'
Govor na 46. zasjedanju Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava
– U trenutačnom scenariju, u kojem se vjerska sloboda sve više potkopava potrebom zaštite ljudskih života od širenja pandemije bolesti COVID-19, ključno je da se civilne vlasti obvežu poštovati, štititi i braniti slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja, kao dimenziju dostojanstva ljudske osobe – tako je nadbiskup Ivan Jurkovič, stalni promatrač Svete Stolice pri Organizaciji ujedinjenih naroda u Ženevi, započeo svoj govor na 46. zasjedanju Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava održanom 4. ožujka.
Nadbiskup se posebno osvrnuo na izvještaj koji je predstavio posebni izvjestitelj za slobodu vjeroispovijesti i uvjerenja, uočivši sa zabrinutošću ograničen opseg odabrane teme, koja glasi 'Antimuslimanska mržnja/islamofobija'.
– Sveta Stolica može samo izraziti žaljenje što izvještaj ne razmatra na odgovarajući način kontekst progona svih vjernika ili nevjernika. Sigurno, sva djela vjerske mržnje, diskriminacije i progona, također protiv muslimana, treba žestoko osuditi. Međutim, imajući na umu jedinstvenost vjerske slobode sadržane u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, odluka da se predmet izvještaja ograniči na određenu vjersku skupinu bez upućivanja na brojne druge, mogla bi predstavljati značajnu promjenu u metodološkom pristupu – dodao je nadbiskup Jurkovič.
Napomenuo je da, kad bi se takva promjena provela, to ne bi dovelo do smanjenja negativnog profila i stigmatizacije takvih skupina, već do stvaranja stvarne opasnosti od podjela te poticanja svjetonazora 'mi' protiv 'njih'.
– Bilo koji zakon ili praksa koji isključuju određenu skupinu koja se, barem djelomično, temelji na vjerskim kriterijima, predstavlja suptilan oblik diskriminacije, bez obzira na predviđene učinke ili stvarni rezultat takvih zakona ili praksi – istaknuo je.
Zbog toga je nadbiskup Jurkovič izrazio veliku zabrinutost, jer je izvještaj, koji treba braniti temeljno i jedinstveno ljudsko pravo na slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja, u stvarnosti bio usredotočen na samo jednu vjersku skupinu isključivši ostale, uz opasnost od polarizacije međunarodne zajednice i stvaranja još više sukoba, dovodeći – kako je rekao – i dalje u opasnost upravo ona prava koja bi Vijeće Ujedinjenih naroda trebalo promicati i štititi.
