Nadbiskup Kutleša predslavio Misu za žrtve Blajburške tragedije i križnih putova hrvatskoga naroda

Zagrebački nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, mons. Dražen Kutleša, predslavio je misno slavlje za žrtve Blajburške tragedije i križnih putova hrvatskoga naroda ispred crkve Muke Isusove u Maclju. Koncelebrirali su gospićko-senjski biskup, mons. Zdenko Križić; provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, fra Milan Krišto; generalni tajnik HBK-a, preč. Krunoslav Novak; ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, preč. Tomislav Markić i brojni okupljeni svećenici.

Na početku misnoga slavlja nadbiskup Kutleša pozdravio je sve okupljene i kazao kako je ovo mjesto simbol patnje i nepravde koju su mnogi nevini ljudi morali pretrpjeti. 

– Želimo naglasiti potrebu da se žrtve poštuju, istaknuti važnost dostojanstva tih žrtva i istraživanje istine. Nikada ne smijemo zaboraviti da su žrtve rata bili ljudi poput nas, koji su sanjali o miru, slobodi i budućnosti svoje domovine, ali su im te snove prekinuli zlo i nasilje – kazao je nadbiskup.

Istaknuo je da su svi ljudi stvoreni jednaki. Nema razlike među njima kada je riječ o vrijednosti njihovih života i njihovih snova. Zato se moramo usprotiviti svakom obliku manipulacija žrtvama, moramo težiti istini o njihovu stradanju bez obzira na to koliko to dugo trajalo, dodao je nadbiskup i kazao kako samo kroz istinu možemo pronaći pravdu i osigurati da se nepravde ne ponavljaju i da žrtve ne budu zaboravljene. Naša borba za istinu i pravdu nije samo nasljeđe prošlosti, već naša obveza prema budućim generacijama. Ali, kao kršćani, trebamo oprostiti drugima i tražiti oproštenje za svoje grijehe.

U homiliji je naglasio kako je Maceljska šuma samo jedna od točaka hrvatskoga križnog puta, na kojoj je stradalo više od desetak tisuća žrtava. 

– Ovi ljudi nisu brojevi, svaki je ovaj broj imao ime i prezime, osobnu povijest, zavičaj, užu i širu obitelj, ali još uvijek nema obilježenoga i zaštićenoga grobnoga mjesta. Pravo na grob Crkva je proglasila i naučava stoljećima, jer pitanje o grobovima nije stvar politike i svjetonazora, nego zahtjev humanosti, humanitarnosti, elementarnoga ljudskoga sažaljenja, ali i uljuđenosti. Naposljetku, to je i obilježje naroda i nacija, velikih ne prostorom ili vojnom ili ekonomskom snagom, nego velikih dostojanstvom i časnošću – istaknuo je mons. Kutleša.

Dodao je kako je potrebno, bez uzmicanja pred bilo kime ili bilo čime, prihvatiti činjenice upravo onakve kakve jesu. 

– Potrebno je i da to učini neuvjetovano te da to bude trijezno, objektivno i pošteno, jer rat je uvijek poraz za čitavo čovječanstvo, a ovakva podmukla likvidacija ratnih zarobljenika okrutan je i otužan zločin koji se ne može opravdati nikakvim izlikama. Svaki je nepravedno oduzeti život vrijedan, neovisno o tome komu je život oduzet i tko je krvnik koji život oduzima – kazao je nadbiskup.

Istaknuo je kako su nam ova mjesta stradanja poziv da pogled usmjerimo prema nebu. Poziv da pogled usmjerimo na nebo poziv je na nadu i svjedočanstvo čvrste vjere u životu. Poziv je na praštanje i pomirenje, na priznanje krivnje, kajanje i obraćenje, na dužni pijetet žrtvama i na trud oko svijeta i odnosa koji ne će biti obilježeni nasiljem i korupcijom, gdje zahtjevi pravednosti ne će biti ušutkani niti zaobiđeni.

Govoreći o opraštanju, zagrebački nadbiskup istaknuo je kako ono od nas ne traži zaborav. 

– Pamćenje naroda ne može izblijediti, niti ga je moguće izbrisati, niti to želimo. Ali, pamćenje naroda ne smije biti zadojeno zamjeranjem, mržnjom i osvetom, jer tako postaje zlopamćenje i sjeme za nove podjele, osvete i ratove. Ne, ne tražimo zaborav, već da kao narod prihvatimo žrtvu i bol ove tragedije i da se ne damo pobijediti zlom, nego da dobrim svladavamo zlo u sebi (usp. Rim 12,21). Ono što trebamo pohraniti u svojoj povijesnoj memoriji ne bi smjeli biti nepodmireni računi koji će u našim srcima rađati namisli osvete. Nego, naučimo kako ne ponavljati grijeh, jer može li se očekivati što dobra ako ustrajemo u neoprostu, u oholosti pred Bogom? rekao je mons. Kutleša i poručio kako je zadaća našega naraštaja inzistirati na poštovanju istine prema svim žrtvama, što može biti vjerodostojna podloga za žuđeno potpuno nacionalno pomirenje, za prestanak politizacije povijesti i za uspostavu objektivne povjesnice.

Govoreći o ideologijama, naglasio je kako ideologija ne poznaje čovjeka koji ima svoju obitelj, oca i majku, ženu, muža i djecu, svoju osobnu povijest, svoje rodno mjesto i zavičaj, već je vođena snažnim gubitkom osobnog identiteta, pri čemu pojedinac samo može odabrati hoće li biti sluga ili žrtva ideje. Današnje ideologije žele mijenjati i narav čovjeka stvorena na sliku Božju. Kada je izbrisan pojam čovjeka kao ljudske osobe stvorene na sliku Božju, on postaje fluidna stvarnost, stvar nad kojom treba zadobiti potpunu vlast i kontrolu.

Zapitao je: ''Učimo li išta iz povijesti? Kako odgovoriti na ovaj naš konkretan povijesni trenutak? Onako kako su to činili velikani duha prije nas: blaženi Alojzije Stepinac, sluga Božji Franjo Kuharić i sv. Ivan Pavao II.''

Misnom slavlju prisustvovali su predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković s izaslanstvom, predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, predstavnici lokalnih vlasti, članovi Počasnog blajburškog voda, sudionici križnih putova, njihove obitelji, hrvatski branitelji te brojni vjernici. Liturgijsko pjevanje prevodio je mješoviti župni zbor Župe Gospe od Zdravlja iz Splita.