Nadbiskup Paglia o glasanju Europskog parlamenta o pobačaju

Nadbiskup Vincenzo Paglia, predsjednik Papinske akademije za život, kritizirao je nedavnu odluku Europskog parlamenta da se pravo na pobačaj uvrsti u Povelju EU-a o temeljnim pravima te ovu odluku objašnjava kao “korak unatrag u kulturnom smislu”, rekavši da ona daje prednost osobnim interesima pred općim dobrom.

Pravo na pobačaj korak je bliže da bude uvršteno u Povelju EU-a o temeljnim pravima. Glasanje u Europskom parlamentu, po primjeru Francuske, koja je bila prva zemlja EU-a koja je ustavom priznala pravo na pobačaj, potaknulo je raspravu među 27 država članica. S obzirom da se zahtjeva jednoglasna odluka svih država članica da se takvo pravo navede u Povelji, glasanje uglavnom ostaje tek simbolično.

Protivljenje i razočaranje ubrzo je iznio COMECE, Vijeće biskupskih konferencija Europske unije, koja tvrdi da je temeljno pravo ono na život, a ne na pobačaj, jer se pobačajem uskraćuje život najranjivijima, a to mišljenje ponovio je i nadbiskup Paglia.

Nadbiskupe Paglia, Vaše mišljenje o glasanju u Europskom parlamentu?

Vidim to kao čisto ideološki potez u negativnom smislu te riječi. Teško je ignorirati nevolje žena, pogotovo zato što mnoge žene možda traže pobačaj iz očaja, ali ono što je alarmantno jest činjenica potpunog zanemarivanja prava nerođenih. To, po meni, signalizira značajnu kulturnu regresiju, potkopavajući naše društvene vrijednosti. To je korak unatrag, a ne naprijed, i zanemaruje načelo zaštite prava svih, a posebno onih najslabijih, koji se ne mogu sami braniti. Pogrešno je zagovarati prava jedne strane, a zanemariti prava druge.

Dakle, kakav mentalitet odražava ovo glasanje?

Odražava izrazito individualistički način razmišljanja koji ne priznaje realnost života. Trudnoća uključuje dva života, ali naglasak je stavljen isključivo na osobna prava, nauštrb obveza prema drugima, a to nas onda vodi žalosnim putem. Od presudne je važnosti pružati sveobuhvatnu podršku trudnicama, osiguravajući im dostojanstvo, dajući im pravo na zapošljavanje i da do punog izražaja dođe njihova ljudskost.

Nameće li Europska unija određenu ideologiju, kako to tvrde europski biskupi?

Nedvojbeno. Vrijedno je napomenuti da protivljenje pobačaju nije ograničeno na katolicizam. Pitanje se svodi na to smatra li se nerođeni život životom. Ako je tako, koje pravo imamo da ih prekinemo? Iako su sukobi neizbježni, potpuno zanemarivanje prava nerođenih u korist drugih, pogotovo kada oni ne mogu govoriti sami za sebe, predstavlja kulturnu regresiju. Moramo dati prednost životu u svim njegovim oblicima i aspektima, posebno onima koji su najranjiviji.

Iako ovo glasanje možda ne će imati trenutačne zakonodavne posljedice, ono šalje zabrinjavajuću poruku, zar ne?

Apsolutno. To nije samo zakonodavno pitanje; to je duboko ukorijenjen kulturni problem. Naša opsjednutost individualnim pravima riskira nagrizanje našeg osjećaja međusobne povezanosti i kolektivne odgovornosti prema životu. Pristup majke Terezije, koje je pozivala trudnice da izaberu život i koja im je nudila podršku, primjer je potrebe za pomakom prema kulturi jedinstva i solidarnosti. Ovo glasanje nije samo politički izbor; dovodi u pitanje naše temeljno razumijevanje ljudskog dostojanstva i društvene dobrobiti.