Nadbiskup Želimir Puljić: 'Vjera ne umanjuje vrijednost razuma i znanosti'

Je li zanos 90-ih vjere i Crkve u hrvatskom narodu postao stvar prošlosti? Znači li nam išta više činjenica da su hrvatski narod u 20-ak godina pohodila trojica papa? Je li Crkva dovoljno snažna i autentična da bi bila 'moralna savjest društva'? Zašto nam je teško prihvatiti drukčijeg Svetog Oca, papu Franju? Jesmo li upali u zamku 'osrednjosti vjere'? O tim i mnogim drugim pitanjima u emisiji 'Izdvojeno' govorio je predsjednik HBK-a, mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup.

Na početku emisije nekoliko misli posvetio je govoru o savjesti. Ona je unutarnji glas koji nas opominje kad činimo nešto loše, a pohvaljuje i drži u miru kad činimo dobro. Upozorio je na opasnost s kojom se čovjek može susresti, a to je da ne sluša glas savjesti. U tom kontekstu izrazio je nadu da ćemo svi biti ljudi savjesti, jer ona je isključivo ljudska odlika i bez nje čovjek ne može biti u potpunosti čovjek.

– Savjest je nadljudska, a jedino je čovjek obdaren savješću. Ona je dar s neba, nešto bez čega čovjek ne bi smio živjeti – kazao je mons. Želimir Puljić.

U nastavku se osvrnuo na čovjekovu čežnju za Bogom. Aludirajući na sv. Augustina i apostola Pavla, ukazao je na potrebu odgajanja i poticanja čežnje za Bogom. A to smo dužni činiti u zgodno i nezgodno vrijeme, jer svijet se mijenja s poviješću. 

– S određenim duhovnim stremljenima, kako u znanosti tako i u filozofiji i kulturi, bilo je raznih pravaca koji su se borili protiv Boga i nijekali transcendenciju Boga. Pogotovo tu mislim na pozitivizam koji je sve sveo samo na ovo što se vidi. Ali, Benedikt XVI. poentirao je rekavši kako vjera i razum idu zajedno. Oni su dva krila ljudskog života, rada i napretka. Vjera ne umanjuje vrijednost razuma i znanosti, a znanost ne može sama bez osjećaja za transcendenciju. Cjelina je važna. Razum bi trebao s vjerom u zagrljaju hodati ovim svijetom – zaključio je mons. Želimir Puljić.