Nasljedovati svetu majku Tereziju
Drago Štambuk kazao je kako je imao veliku milost upoznati majku Tereziju dok je 90-ih godina radio kao veleposlanik Republike Hrvatske u Indiji.
Jučer je proslavljen blagdan svete majke Terezije, jedne od najvažnijih i najpoznatijih osoba 20. stoljeća. U večerašnjoj emisiji Izdvojeno govorilo se o tome znamo li danas nasljedovati veliku sveticu iz Kalkute, ali i njezinoj povezanosti s Hrvatskoj.
U emisiji su gostovali akademik Drago Štambuk, hrvatski veleposlanik u Indiji (1995. – 1998.) i poznanik sv. majke Terezije te vlč. Nenad Piskač, dugogodišnji župnik (2003. – 2020.) prve župe u Hrvatskoj posvećene ovoj svetici.
– U početku župa nije imala gotovo ništa. Prve Mise služili smo u učionicama škole, a ja sam stanovao u garaži koja je uređena u stan od nekih 35 kvadrata. Kako su godine prolazile, gradila se crkva i župa, a ljudi su počeli shvaćati važnost zajednice. Župljani su uvidjeli važnost nebeske milosti koju svetica može isprositi – kazao je vlč. Nenad Piskač.
Naglasio je kako je župa sv. majke Terezije jedinstvena po tome što se milost njezina zagovora osjećala 'na svakom koraku'.
– Njezina prisutnost osjećala se svaki put kad bismo slavili svetu Misu – istaknuo je Piskač.
Briga za najsiromašnije među siromasima bio je glavni cilj njezina poslanja, za koji je dobila brojne ovozemaljske nagrade među kojima je i Nobelova nagrada za mir.
– Unatoč tomu, ona je uvijek naglašavala kako nije važna ona, nego je važan Isus. Često je htjela izbjeći popularnost kako bi Bog došao do izričaja – podsjetio je.
Drago Štambuk kazao je kako je imao veliku milost upoznati majku Tereziju dok je 90-ih godina radio kao veleposlanik Republike Hrvatske u Indiji.
– Prva stvar koju sam napravio kad sam išao u Indiju jest da sam nazvao majku Tereziju i predstavio joj se. Govorio sam na engleskom jeziku, a kad je ona čula da sam iz Hrvatske, pozdravila me sa 'hvaljen Isus' – prisjetio se dodavši kako ga je dirnulo njezino pitanje: 'Kako je moj Zagreb?'
Između ostaloga, Štambuk je ispričao kakvi su bili njezini posljednji dani na svijetu.
– Sjećam se da sam ju sreo na stolcu. Bila je omotana toplim šalom. Kad je shvatila tko sam, otkrila je svoje ruke iz šala, zagrlila me i približila k sebi. Uzela je srebrenkastu Gospinu medaljicu i poklonila mi je – kazao je Štambuk pojasnivši i mala čuda koja je doživio uz pomoć te medaljice.
