"Naviještati Evanđelje nije gubitak vremena''

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Današnje Evanđelje govori o pozivu prvih učenika (usp. Mk 1,14-20). To da druge poziva da se pridruže Njegovoj misiji, jedna je od prvih stvari koju Isus čini na početku svojeg javnog djelovanja: prilazi mladim ribarima i poziva ih da ga slijede kako bi ''postali ribari ljudi''. To nam ukazuje na jednu važnu pojedinost: Gospodin nas voli uključiti u svoje djelo spasenja, želi da budemo aktivni s Njime, odgovorni i da imamo svoju ulogu. 

Samo po sebi Njemu to nije potrebno, ali to čini, unatoč činjenici da time preuzima i mnoga naša ograničenja. Pogledajmo, na primjer, koliko je strpljenja imao sa svojim učenicima: često nisu razumjeli Njegove riječi (Lk 9,51-56), ponekad se nisu slagali jedni s drugima (Mk 10,41), dugo nisu bili u stanju prihvatiti bitne aspekte Njegova propovijedanja, kao što je služenje (Lk 22,27). Ipak, Isus ih je izabrao i nastavio vjerovati u njih. Zašto? A zašto i nas  On zove da to razglašujemo? U konačnici, zato što želi da budemo sretni!

Donijeti Božje spasenje svima bila je najveća sreća za Isusa, Njegovo poslanje, Njegova hrana, smisao Njegova postojanja među nama, Njegov odgovor ljubavi na ljubav Oca. I u svakoj riječi i djelu kojim se sjedinjujemo s Njim, u prekrasnoj pustolovini davanja ljubavi, svjetlo i radost se množe: ne samo oko nas, nego i u nama. I tako u potpunosti postajemo ono za što smo stvoreni: ljudi otvorena srca, pozitivni i velikodušni, mudri i spokojni, željni voljeti kao što Bog voli i svima donijeti nadu i spasenje.

Naviještati Evanđelje, dakle, nije gubitak vremena: biti sretniji pomažući drugima da budu sretni; to je oslobađanje sebe od sebe samih pomažući drugima da budu slobodni; postati bolji pomažući drugima da budu bolji! Braćo, sestre, svatko od nas je dobio poziv evangelizirati, i to u životnim okolnostima u kojima se nalazimo, sa sposobnostima, prijateljima, poslom, godinama, susjedstvom koje imamo.

Zapitajmo se onda: zastajem li tu i tamo da se prisjetim radosti koja je rasla u meni i oko mene kada sam prihvatio poziv da upoznam i svjedočim Isusa? A kada molim, zahvaljujem li Gospodinu što me je pozvao da usrećujem druge? Konačno: želim li da svojim svjedočanstvom i svojom radošću nekome pomognem osjetiti kako je lijepo ljubiti Isusa?

Neka nam Djevica Marija pomogne osjetiti radost Evanđelja.