Novi ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice: Strašno je što nas više ne šokiraju utopljeni migranti u našim vodama

Ujedinjeni narodi donijeli su podatak kako je prošle godine rekordnih 78,5 milijuna ljudi u svijetu napustilo svoje domove, bježeći pred ratovima i progonima. Iako su restrikcije u pandemiji koronavirusa usporile kretanja raseljenih osoba, migranti i izbjeglice ostaju goruća tema i veliki izazov svim europskim zemljama.

U Hrvatskoj na tom području djeluje Isusovačka služba za izbjeglice (JRS) koja pokriva područje srednjoistočne Europe. Njihov ravnatelj nekoliko godina bio je pater Tvrtko Barun, kojeg će posljednjeg dana srpnja zamijeniti pater Stanko Perica.

- Pandemija je naizgled sve zamrznula u prostoru i vremenu, pa tako i migrante i izbjeglice. Uklonila ih je s radara interesa javnosti i učinila im teže dostupnima njihova prava. Mnogi su ostali izolirani i dodatno zaboravljeni u nehumanim uvjetima u raznim prihvatnim centrima, posebice u Grčkoj, gdje boravi jako velik broj djece bez pratnje u uvjetima koji su ispod razine ljudskog dostojanstva. Vijesti o utopljenima u Mediteranu i u našim rijekama više nas toliko ne šokiraju, a trenutno je suspendiran i program preseljenja, koji je bio jedini legalan način dolaska izbjeglica na europsko područje. S druge strane, ova je situacija, u kojoj je trebalo znati improvizirati i pronalaziti brza i konkretna rješenja, pokazala važnost civilnog sektora, koji je prilagodljiv i fleksibilan - kazao je Perica za Slobodnu Dalmaciju.

Naglasio je da su Hrvati na ovim prostorima već naviknuti na tzv. valove emigracije, no da je ipak teško priviknuti se na ideju da bi se netko iz druge zemlje namjeravao nastaniti kod nas. Ipak, to je dokaz da i naš dio svijeta postaje sve prosperitetniji i time privlačniji.

- Bilo bi tužno živjeti u zemlji u kojoj se ne želi nastaniti nitko osim onoga kojeg je dopala sudbina da se u njoj rodi. Migracije već sada sve manje imaju oblik valova, nego na njih treba računati kao na stalan proces koji se eventualno može intenzivirati političkom situacijom i drugim prilikama u nekoj zemlji. Treba ih, dakle, prihvatiti kao dio života i ojačati mehanizme integracije kako bismo migracije učinili zamašnjakom ne samo ekonomskog rasta, nego rasta društva u cjelini, rasta u kapitalu humanosti, empatije i benevolentnosti. Ako pak ostanemo inertni i pasivni, povijest nas uči kako migracije redovito postanu zamašnjakom populizma, jer nikoga nije lakše optužiti za vlastiti neuspjeh nego stranca - poručio je Perica dodavši kako je kršćansko čovjekoljublje izvrgnuto ruglu ili pak zloporabi, ali da mi drugog izbora osim čovjekoljublja nemamo.

Po njegovom mišljenju, čitajući komentare po medijima mogli bi lako pomisliti da smo društvo koje je poprilično negativno nastrojeno prema strancima. Srećom, susreti uživo ipak razbijaju ovu predrasudu.

- Naši ljudi vole pomoći, trude se imati dobrosusjedske odnose, a budući da ljubav prolazi kroz želudac, nema boljeg načina da se međusobno upoznamo i zavolimo od zajedničkog stola. JRS tu želi dati poticaj i primjer, kako bi se ljudi onda nastavili družiti, pomagati i međusobno organizirati. Najradosniji smo kada vidimo da nakon naših akcija ljudi sami nastavljaju dalje, kroz svoju svakodnevicu, jednostavno živjeti zajedno, jedni s drugima i jedni za druge - zaključio je Perica.