O. Kazoti o svom rođaku, bl. Augustinu Kažotiću: 'Tamo gdje je on stao, ja sam htio nastaviti!'

– Lijepo je što se srijedama okupljamo oko svetoga Josipa ne bismo li onda s Marijom i Josipom došli do Isusa. Pozdravljam uz vas, dragi vjernici, i fr. Antu Kazotija, dominikanca, koji će nas uvesti u misno slavlje i razlomiti nam Božju riječ – rekao je uvodno mons. Sente.

U svojoj propovijedi o. Kazoti progovorio je o važnosti i ulozi svetoga Josipa.

– Odnos prema Mariji za Josipa je najprije bio ljudsko pitanje, a tek nakon toga i božansko. No, on je pokazao da je imao božanski obzir prema ljudima te je potom mogao prihvatiti nakon viđenja u snu da je to doista Božja stvar. Josip je svojim djelima izbjegao ljudsku naprasitost i brzopletost, nije se upuštao u osuđivanje ljudi i kada je osobno mogao biti povrijeđen onime što se dogodilo, nego je snažno prianjao uz Boga i uz Njegovu volju. Kao nagradu za takvo postupanje dobio je da može u svoj dom udomiti Božjega Sina. Poput Josipa, i sami smo pozvani oduševljavati se Božjom blizinom i prisutnošću te tako i nama može pripasti u dio dar Božjega Sina, kako bismo doživjeli radost koju nam sveti Josip donosi u naše domove i u našu domovinu. I kad se mukotrpno probijamo kroz muke i teškoće, uvijek nas treba voditi Božja misao i Njegovi sveti ideali – rekao je fr. Ante Kazoti.

Na kraju i ove srijede posvećene svetom Josipu uslijedilo je svjedočanstvo koje je okupljenima ispričao fr. Ante Kazoti. Naime, o. Kazoti svećenik je tek godinu dana, koji trenutačno vrši službu župnog vikara u Župi Kraljice Svete Krunice u Zagrebu i ekonoma dominikanskog samostana u spomenutoj župi.

– Kad sam prvi put počeo razmišljati o svećeništvu, nisam bio veći od oltara, još kao mali dječak uvijek sam se vrtio oko crkve i jednostavno ta klica duhovnoga zvanja u meni je rasla. Život me je tijekom odrastanja odveo drugamo, nisam otišao poslije osnovne škole u sjemenište, završio sam srednju školu za kuhara, a nakon srednje nisam otišao u bogosloviju, nego sam otišao raditi. U radnoj knjižici skupio sam 11 godina radnog staža. No cijelo to vrijeme nisam imao mira, osjećao sam nešto što mi nije dalo da se prepustim takvom životu. U meni je nešto raslo, poticalo me da postanem svećenik, redovnik. Donio sam najprije odluku da ne ću biti svećenik, nego samo redovnik, dominikanski brat. Godine 2016. položio sam doživotne zavjete. Ubrzo, i na poticaj subraće, vidio sam da je manjak svećenika i tako sam odlučio da ću se zarediti – rekao je.

Nakon ispričanog duhovnog putovanja, mons. Sente upitao je o. Kazotija zašto je odabrao dominikanski red.

– Moja je obitelj rodom iz Trogira, u krvnome sam srodstvu s bl. Augustinom Kažotićem. Tijekom razmišljanja i premišljanja u koji bih red pošao, nisam puno 'razbijao' glavu time; tamo gdje je bl. Kažotić stao, ja sam htio nastaviti. Svoju sam redovničku službu posvetio blaženom Augustinu Kažotiću i sve što radim, neka bude na njegovo proglašenje svetim, stoga je i moje redovničko ime Augustin. Mogu reći još i to kako primjećujem da štovanje naših hrvatskih svetaca u posljednjih nekoliko godina postaje sve više istaknuto. Raduje me što i mi Hrvati postajemo svjesniji da imamo jake duhovne uzore – posvjedočio je o. Kazoti.

Tijekom govora, fra Kazoti otkrio je mons. Senteu, ali i okupljenim vjernicima, kako je on križar, pripadnik Križarske organizacije, te je tijekom svoga mladenaštva više puta posjetio križare koji su tada djelovali, i koji danas aktivno djeluju u Karlovcu sa sjedištem u Nacionalnom svetištu.

– Prvi put sam ovdje bio 1995. godine na Nacionalnom susretu križara, tako da sam se sa svojim 15 godina susreo s informacijom da je sveti Josip zaštitnik Hrvatske. Moj otac i majka su hrvatski branitelji, pa sam se molio svetom Josipu za svoju obitelji za svoju domovinu Hrvatsku. Sveti Josip bio je i još jest prisutan u mom životu – zaključio je fr. Ante Augustin Kazoti.