Objavljen prvi sustavni udžbenik o liturgiji u Hrvatskoj

Kapitalno djelo njemačkog liturgičara Michaela Kunzlera, 'Liturgija Crkve', u izdanju Kršćanske sadašnjosti, objavljeno je u nizu Amateca (Priručnici katoličke teologije), u prijevodu prof. dr. sc. Ivice Žižića.

Riječ je o opsežnom djelu (658 str.) koje obuhvaća cjelokupnu liturgiku te predstavlja prvi sustavni udžbenik u Hrvatskoj, namijenjen sveučilišnoj nastavi na teološkim fakultetima, ali i općenito liturgijskoj formaciji. Kunzlerova liturgika nastala je iz nastavničke i znanstvene prakse proučavanja teologije, povijesti i pastorala liturgije na paderbornskome teološkom fakultetu, kao i u drugim okolinama u kojima je ovaj ugledni profesor i plodni pisac djelovao. Iako se radi o enciklopedijskom djelu u kojem je sabrano mnoštvo podataka, osobito povijesnoga karaktera, 'Liturgija Crkve' pristupačna je običnom čitatelju ponajprije zbog svojega stila. Kunzler je vješto povezao misaonu sistematičnost s literarnom lakoćom, realizirajući djelo koje će sasvim sigurno biti važan izvor za studij i znanstveni rad u hrvatskim teološkim okolinama, kao i koristan priručnik u liturgijskom pastoralu.

Djelo je koncipirano uzorno udžbenički, ima jasnu konzistentnu strukturu, a teme su obrađene originalno i cjelovito. Sastoji se od šest dijelova koji su posvećeni teološkim temeljima, liturgijskoj antropologiji i kulturi, pomnoj analizi euharistijskoga slavlja, kao i analizi drugih sakramentalnih slavlja te razmatranju liturgije u vremenu (Časoslov, liturgijska godina i dr.). Djelo je opremljeno kazalom imena i pojmova.

Kunzler pristupa liturgiji najmanje kroz tri temeljne perspektive: teološku, povijesnu, pastoralnu. U pogledu teologije liturgije, autor gradi teološke spoznaje na temelju vrela, teološke predaje i crkvenoga nauka o liturgiji, posebno Drugoga vatikanskog koncila. No, njegov istančan osjećaj za tradicije istočnih Crkvi vodi ga također do usporedne analize, pri čemu klasične teološke analize obogaćuje svježim slikama s kršćanskoga Istoka. S obzirom na povijesni karakter ovoga udžbenika, vrijedi napomenuti da Kunzlerov interes za povijest kontinuirano prati integracija spoznaja iz područja kulture i umjetnosti (posebno glazbe). Zapravo, Kunzlerova povijest liturgije povijest je liturgijske kulture koja je na poseban način povezana s kulturnom poviješću, ne zaobilazeći pritom ni istočne Crkve. Najzad, pozornost na pastoral razvio je u autoru istančan interes za 'liturgiju za čovjeka' (katabatski vid), u čijem se temelju nalazi 'liturgija u čast Božju' (anabatski vid). Kristalnom jasnoćom i eruditskom argumentacijom Kunzler donosi iscrpne odgovore na pitanje kako Crkva slavi svoje bogoslužje i zašto ga slavi u suvremenim antropološkim i kulturnim uvjetima, razastirući njegovu najdublju i najsvetiju istinu.