Objavljena knjiga: 'Franjo Kuharić. Kardinal i vlast' dr. Miroslava Akmadže 

Knjiga je nastala u sklopu istraživačkoga projekta: 'Rat, žrtve, nasilje i granice slobode u hrvatskoj povijesti 20. stoljeća', koji financira Hrvatska zaklada za znanost, izvijestila je IKA.

Na šest stotina stranica povjesničar Miroslav Akmadža donosi sve najvažnije o kardinalu Franji Kuhariću. Podijeljena u dva dijela, knjiga sadrži ukupno šesnaest poglavlja. Prvi dio knjige naslovljen je: 'Kuharić i partija'. Kroz 11 poglavlja isprepliću se različite teme. Iz vremena njegove župničke službe (1945. – 1964.) saznajemo o opasnim svećeničkim danima, udarima Udbe, snazi Stepinčeve blizine, ali i reakciji na svećenička udruženja. U poglavlju o Kuhariću kao zagrebačkom pomoćnom biskupu (1964. – 1970.) čitamo o Udbinim provjerama novog biskupa, te o vlastima koje su Kuharića smatrale sve većom prijetnjom režimu. Unatoč otporima, postao je zagrebački nadbiskup 1970. godine, pratio  je obnovu diplomatskih odnosa Jugoslavije i Svete Stolice, proživio je nemire u Crkvi zbog 'Glasa Koncila'. Upoznajemo i kako je djelovao u razdoblju Hrvatskog proljeća i njegovih posljedica (1971. – 1973.), a posebno poglavlje posvećeno je udaru vlasti na Kuharića i 'Glas Koncila' (1973. – 1975.). Kardinal Kuharić bio je ustrajan u borbi za vjerske slobode i ljudska prava, nisu ga mimoišla ni nezadovoljstva u Crkvi i društvu. Bio je svjedokom početka pontifikata pape Ivana Pavla II. i buđenja Crkve na Istoku (1978. – 1980.), uvršten je u Kardinalski zbor, ali i dalje je rješavao polemike unutar Crkve u Zagrebu, kao i one o kardinalu Stepincu. Bio je svjedokom i političkih igara oko dolaska pape Ivana Pavla II. u Hrvatsku još 80-ih godina. Uslijedilo je jačanje velikosrpskog nacionalizma (1985. – 1986.) i uključenje Crkve u pokušaje smirivanja napetosti. U knjizi kroz posebno poglavlje pratimo prekretnicu koja se događala u razdoblju od 1986. do 1989. ususret padu komunizma.

Drugi dio knjige naslova je: 'Kuharić i Tuđman'. U njemu saznajemo kako su pojedini oporbenjaci željeli uključiti Crkvu u ostvarivanje svojih političkih ciljeva i što znači kardinalova izjava: 'Ne bojim se Tuđmanove pobjede'. Od 1990. do 1992. pratimo Kuharićevo sudjelovanje u borbi za samostalnost i međunarodno priznanje Republike Hrvatske. Knjiga donosi i kontekst nastanka jedne od najpoznatijih propovijedi kardinala Kuharića, one protiv rata, zločina i osvete koju je izgovorio u Petrinji početkom kolovoza 1991. godine. Čitatelj može pratiti i Kuharićevo iščekivanje mira i slobode (1992. – 1994.), a iz toga razdoblja primjetni su i njegovi stavovi o Bosni i Hercegovini, te se ne skriva njegovo nezadovoljstvo hrvatskom politikom u toj zemlji. Unatoč tomu, nastavio je tražiti mir u BiH. Pretposljednje poglavlje obuhvaća vrijeme oslobađanja Hrvatske (1994. – 1996.) u koje se ubraja i prvi pohod Svetog Oca Hrvatskoj, kao i operacije 'Bljesak', 'Oluja', ali i Daytonski i Erdutski sporazum. Na kraju knjige nalazi se poglavlje o Kuharićevom vremenu u miru, kada se dogodila i beatifikacija Alojzija Stepinca, te vrijeme do smrti 2002. godine.

– Kardinal Kuharić umro je 11. ožujka 2002. godine. Iako je njegov životni put bio popraćen velikim nedaćama zbog djelovanja komunističkog režima i ratnih stradanja u Domovinskom ratu, ipak je unatoč svemu ostvario nekoliko svojih najvećih snova. Srušen je komunizam, Hrvatska je postala samostalna i slobodna, Papa je posjetio Hrvatsku, a kardinal Stepinac, čiju je nevinost ustrajno dokazivao cijeli život, proglašen je blaženim – istaknuo je Miroslav Akmadža.