Objavljena Papina apostolska pobudnica ''Laudate Deum''

"Kad čovjek teži tome da zauzme Božje mjesto, sam sebi postaje najgori neprijatelj", piša Papa u novoj apostolskoj pobudnici o klimatskoj krizi objavljenoj 4. listopada, na blagdan svetog Franje Asiškog. Riječ je o tekstu u kontinuitetu s njegovom enciklikom Laudato si’ iz 2015. godine. U šest poglavlja i 73 paragrafa Petrov nasljednik pokušava razjasniti i dovršiti prethodni tekst o cjelovitoj ekologiji, istovremeno alarmirajući i pozivajući na suodgovornost pred klimatskim izvanrednim  prilikama.

''Vremenom sam shvatio da naši odgovori nisu bili primjereni, dok se svijet u kojem živimo ruši i možda se bliži prijelomnoj točci'', piše Papa ističući kako će ''utjecaj klimatskih promjena sve više štetiti životima i obiteljima mnogih osoba''.

To je ''jedan od glavnih izazova s kojima se suočava društvo i globalna zajednica'', a ''posljedice klimatskih promjena trpe najranjiviji ljudi diljem svijeta'', upozorava Sveti Otac.

''Unatoč svim pokušajima da se taj problem negira, prikrije, zataška ili relativizira, znakovi klimatskih promjena su tu i sve su očitiji'', kaže Papa koji nadalje primjećuje da smo ''posljednjih godina svjedoci ekstremnih vremenskih pojava, čestih razdoblja neuobičajene vrućine, suše i drugih ekstremnih klimatskih prilika''.

''Specifične klimatske promjene koje je izazvao čovjek značajno povećavaju vjerojatnost ekstremnih pojava koje su sve učestalije i intenzivnije.'' Govoreći o onima koji umanjuju utjecaj klimatskih promjene, Papa odgovara: ''Ono što trenutačno doživljavamo neobično je ubrzanje zagrijavanja, takvom brzinom da će trebati samo jedna generacija – ne stoljeća ili tisućljeća – da se to potvrdi''.

''Vjerojatno će za nekoliko godina mnoge populacije morati preseliti svoje domove zbog ovih činjenica'', piše Papa.

''Kao i obično, čini se da je za sve kriva sirotinja. No, zapravo je istina da bogatiji postotak planeta zagađuje više od najsiromašnijih i da su emisije po glavi stanovnika bogatijih zemalja mnogo veće od onih siromašnijih. Zar možemo zaboraviti da je Afrika, dom više od polovice najsiromašnijih ljudi na svijetu, odgovorna za minimalan udio povijesnih emisija?'' pita se Papa.

Papa također pobija one koji tvrde da će napori za ublažavanje klimatskih promjena smanjenjem upotrebe fosilnih goriva ''dovesti do smanjenja broja radnih mjesta''. Ono što se zapravo događa jest to da ''milijuni ljudi gube posao zbog različitih učinaka klimatskih promjena: porast razine mora, suše i druge pojave koje utječu na planet ostavili su mnoge bez posla''.

Istodobno, ''prijelaz na obnovljive oblike energije, kojima se pravilno upravlja'' može ''generirati bezbrojna radna mjesta u različitim sektorima. To zahtijeva da se političari i poslovni ljudi već sada time bave'', piše Sveti Otac.

Koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi bila je stabilna sve do devetnaestog stoljeća. U posljednjih pedeset godina njihov se porast znatno ubrzao. Globalna temperatura rasla je brzinom bez presedana, većom nego u protekle dvije tisuće godina.

''Nije moguće prikriti'', upozorava Papa, korelaciju između ovih događaja i rasta emisije stakleničkih plinova. Na žalost,'' s gorčinom primjećuje Sveti Otac, ''klimatska kriza nije baš nešto što zanima velike gospodarske sile, čija je briga što veća dobit uz minimalne troškove i u najkraćem vremenu''.

Na žalost, neki učinci ove klimatske krize već su nepovratni, barem nekoliko stotina godina, a ''otapanje polova ne će se moći preokrenuti još stotinama godina''.

Papa piše da se ''određene apokaliptične dijagnoze mogu činiti jedva razumnima ili nedovoljno utemeljenima'', ali ''ne možemo sa sigurnošću reći'' što će se dogoditi. Stoga je ''hitno potrebna šira perspektiva… Ono što se od nas traži nije ništa drugo nego određena odgovornost za nasljeđe koje ćemo ostaviti iza sebe, jednom kad odemo s ovoga svijeta''.

Papa ponovno potvrđuje da ''svijet koji nas okružuje nije predmet iskorištavanja, neobuzdanog korištenja i neograničene ambicije''. Podsjeća da smo i mi dio prirode te da to ''isključuje ideju da je čovjek tuđinac, strani element koji jedino što zna jest štetiti okolišu. Ljudska bića moraju biti prepoznata kao dio prirode''.

Ostvarili smo ''impresivan i zapanjujući tehnološki napredak, a nismo shvatili da smo se u isto vrijeme pretvorili u vrlo opasna bića, sposobna ugroziti živote mnogih bića i naš vlastiti opstanak''.

''Etička dekadencija stvarne moći prikrivena je zahvaljujući marketingu i lažnim informacijama, korisnim alatima u rukama onih koji raspolažu s više resursa koji ih mogu koristiti za oblikovanje javnog mnijenja'', piše Papa.

''Mentalitet maksimalne dobiti uz minimalnu cijenu, prerušen u pojmove razumnosti, napretka i iluzornih obećanja, onemogućuje bilo kakvu iskrenu brigu za naš zajednički dom i bilo kakvu stvarnu zaokupljenost pomoći siromašnima i potrebitima koje naše društvo odbacuje.'' Postoji, dakle, ''vladavina onih koji su rođeni s većim mogućnostima i prednostima''. Papa Franjo poziva te pojedince da se zapitaju, ''imajući u vidu djecu koja će platiti za štetu koju su učinili svojim djelima'', koji je smisao njihova života.

Papa u apostolskoj pobudnici Laudate Deum govori o slabostima međunarodne politike, inzistirajući na potrebi poticanja ''višestranih sporazuma među državama''. Objašnjava da, kad govorimo o mogućnosti nekog oblika svjetske vlasti regulirane zakonom, ne moramo nužno misliti na osobnu vlast, već na učinkovitije svjetske organizacije kojima je cilj opće dobro, uklanjanje gladi i siromaštva i sigurna obrana temeljnih ljudskih prava.

''One'', piše on, ''moraju biti urešene stvarnim autoritetom, na takav način da osiguraju postizanje određenih bitnih ciljeva''.

Ono za što se Papa zalaže jest ''multilateralizam ‘odozdo’, a ne samo onaj koji određuju moćne elite. Za nadati se da će se to dogoditi s obzirom na klimatsku krizu''. Zato Sveti Otac ponavlja da ''ako građani ne kontroliraju političku moć – nacionalnu, regionalnu i općinsku – ne će biti moguće kontrolirati štetu nanesenu okolišu''.

Nakon ponovnog potvrđivanja primata ljudske osobe, papa Franjo objašnjava – govoreći o obrani ljudskog dostojanstva u svim okolnostima – da ''nije stvar u zamjeni politike, već u prepoznavanju da sile u nastajanju postaju sve relevantnije''.

''Sama činjenica'', kaže on, ''da odgovori na probleme mogu doći iz bilo koje zemlje, koliko god mala da bila, ukazuje na multilateralizam kao neizbježan proces''. Stoga je ''potreban drukčiji okvir za učinkovitu suradnju. Nije dovoljno misliti samo na ravnoteže snaga, nego i na potrebu davanja odgovora na nove probleme i reagiranja globalnim mehanizmima''; riječ je o ''uspostavljanju globalnih i učinkovitih pravila'', ističe papa Franjo.