Obnovljen kip Presvetog Trojstva u Srijemskoj Mitrovici

Četvrtak, 27. kolovoza 2020. dan je koji će zlatnim slovima ostati upisan u povijest Župe svetog Dimitrija, đakona i mučenika, Srijemske biskupije, ali i samoga grada Srijemska Mitrovica.

Toga je dana na mjesto vraćen obnovljeni kip Presvetoga Trojstva. Radovi na obnovi kipa započeli su još sredinom travnja 2020., a trajali su sve do sada, izvijestila je Srijemska biskupija.

Valja napomenuti da je ovo samo jedna od faza obnove, a želja je da se, osim kipa, spomenik Presvetoga Trojstva obnovi u cijelosti, kako bi mu se vratio stari sjaj, te kako bi spomenik ponovno krasio ovaj dio Srijemske Mitrovice, a bio na ponos cijelom gradu i njegovim stanovnicima.

Obnova cijelog spomenika bila je i više nego potreba, jer je spomenik, oštećen 'zubom vremena', sve više zadobivao izgled ruine.

O spomeniku u čast Presvetome Trojstvu

Spomenik u čast Presvetoga Trojstva u Srijemskoj Mitrovici, prema stručnoj procjeni, podignut je u drugoj polovici 19. stoljeća, iz čega se može iščitavati njegova povijesno–kulturološka vrijednost, ali i velika važnost za rimokatoličku zajednicu u Srijemskoj Mitrovici.

Od podizanja spomenika on postaje pravi istinski simbol života, i prisutnosti i Crkve na ovom prostoru i u ovom Gradu, a kako se po dimenzijama radi o uistinu impozantnom spomeniku, postao je pravi i prepoznatljivi simbol ovog dijela Srijemske Mitrovice. O tome nam svjedoči i sam govor i nazivanje: Trojstveni plac.

Od velike je važnosti projekt obnavljanja spomenika u čast Presvetom Trojstvu u Srijemskoj Mitrovici. Samim time pokazuje se briga za prošlost koja je ovdje uistinu bogata, te želja da ne propada ono što su nam naši pretci ostavili. 

U isto vrijeme, to je briga za sadašnjost, jer obnovom spomenika vraća se lijepo lice, ne samo Trojstvenoga placa nego i lijepo lice grada. U tome duhu možemo govoriti o brizi za budućnost.

Ono što ovaj spomenik čini veoma značajnim jest stil njegove gradnje. Naime, pretraživanjem istih spomenika (Pestsäule ili Ehrensäule) koji se nalaze u drugim gradovima (npr. Požega, Vinkovci, Osijek…), i u međuvremenu su obnavljani, možemo vidjeti da se većinom radi o tzv. kužnim pilovima. 

To znači da se središnji kip koji predstavlja Presveto Trojstvo nalazi na stupu ili na tri stuba. U Srijemskoj Mitrovici nije riječ ne o pilu, nego o monumentu. U Subotici se može naći kip Presvetoga Trojstva na kvadratnom postolju (stubu), ali čini se da spomeniku u Srijemskoj Mitrovici, zbog položaja i načina gradnje, treba dati veću pažnju i značenje.

Stoga, kad govorimo o spomeniku Presvetoga Trojstva u Srijemskoj Mitrovici, govorimo ne samo o spomeniku nego o istinskom simbolu vjere koji nastaje u drugoj polovici 19. stoljeća.

To ga čini prepoznatljivim simbolom, ne samo jednog dijela Srijemske Mitrovice nego i cijeloga Grada. Obnova je ovoga spomenika ne samo opravdana nego i veoma važna za sam Grad, a time i za katolike  koji u gradu žive.

Stručna procjena Zavoda za zaštitu spomenika kulture o spomeniku Presvetoga Trojstva

U okviru nekadašnje Austro–Ugarske Monarhije postojala je duga tradicija podizanja spomenika u čast Presvetom Trojstvu ili Blaženoj Djevici Mariji, posebno u 18. stoljeću. 

Na temelju toga, može se reći da je izrada ovih i ovakvih spomenika svojevrsno obilježje srednjoeuropskog kulturološkog kruga. Uobičajena svrha podizanja spomenika u čast Presvetom Trojstvu bila je istaknuti simbol kršćanskog vjerovanja, te osvijestiti da je Crkva čuvarica istog vjerovanja.

Za razliku od spomenika podizanih u čast Blaženoj Djevici Mariji, a koji su podizani kao znak zahvale zbog izbavljenja od epidemije kuge koja je poharala Europu toga vremena (Pestsäule), spomenici u čast Presvetom Trojstvu oznaka su svojevrsne komemoracije (Ehrensäule), te su podignuti u čast Trojedinom Bogu i kao pokazatelj snažne prisutnosti, slave i moći Rimokatoličke Crkve.

Podizanje religioznih spomenika u obliku stuba ili stubova, okruženih figurama ili kršćanskim simbolima, bio je javni izraz vjere koja je cvjetala u dijelu katoličke Europe, osobito u 17. i 18. stoljeću. 

Takvi spomenici nastaju zalaganjem pojedinih mjesta, društava (bratovština) ili osoba, a podignuti su nebeskim zaštitnicima u znak zahvalnosti na zaštiti od svega što ugrožava ljudski život ili egzistenciju, npr. požar, poplava, kužna bolest. U kulturološko–povijesnom kontekstu, za određeno područje, najvažniji je izbor likova svetaca, tj. nebeskih zaštitnika.

Većina tih spomenika povezana je s imenima svetaca zaštitnika od raznoraznih bolesti i elementarnih nepogoda. Dominantni je motiv lik Presvetoga Trojstva u punoj plastici, koji se nalazi na vrhu spomenika. 

Uz ovaj dominantni motiv, najčešći je motiv sveti Rok, ispovjedalac (zahvaljujući dubokoj vjeri, čudesno se oporavio od kuge) i sveti Sebastijan (ranokršćanski mučenik koji je u srednjovjekovnoj simbolici prihvaćen kao zaštitnik od kuge). 

Često se stavlja motiv svete Barbare, zaštitnice umirućih, kao i dva kasnija svetca zaštitnika: sveti Franjo Ksaverski i sveti Karlo Boromejski, koji su u okvirima svjetske povijesti ostavili veoma značajan trag.

Na prostoru današnje Vojvodine, tijekom 18. i 19. stoljeća podignuto je više spomenika posvećenih Presvetom Trojstvu, koji su tijekom vremena postali prepoznatljivim znakovima gradova u kojima su se nalazili.

Većina je spomenika ove vrste u Vojvodini, nažalost, potpuno uništena u prvim godinama nakon II. svjetskog rata (npr. spomenici Presvetom Trojstvu u Novom Sadu i Somboru), dok se tek mali broj sačuvao do sadašnjeg vremena. Najznačajniji spomenik ovog tipa nalazi se na putu Ruma–Irig. Spomenik su podigli žitelji Rume, u znak zahvalnosti nebeskim zaštitnicima jer su ih sačuvali od kužne pošasti.

Spomenik Presvetom Trojstvu u Srijemskoj Mitrovici podignut je u drugoj polovici 19. stoljeća, u neposrednoj blizini rimokatoličke crkve svetog Dimitrija (1810.) i zgrade župnog dvora (1827.), u samom središtu parka koji uokviruje Ulica svetog Dimitrija. 

Na ovom se mjestu krajem 19. i početkom 20. stoljeća održavala živa trgovina mješovitom robom i živežnim namirnicama. Stoga je cijeli prostor, upravo po ovom spomeniku, dobio prepoznatljivi naziv : Trojstveni plac. Nasuprot spomenika Presvetom Trojstvu 1927. podignuta je i zgrada Hrvatskog doma, te je ovaj dio Grada postao središte vjerskog i kulturno–prosvjetnog života mitrovačkih Hrvata.

Spomenik Presvetom Trojstvu u Srijemskoj Mitrovici pripada javnoj plastici. Najvjerojatnije je podignut u drugoj polovici 19. stoljeća. Izrađen je od pješčanog kamena i djelo je nepoznatog autora. Postavljen je na troetažni postament i sastoji se od tri cjeline – kvadratne osnove ili baze, šire i uže.

Na postamentu je stub kvadratnog presjeka koji se prema vrhu sužava, a na samom je vrhu 'grupa likova' koja prikazuje Presveto Trojstvo. Kvadratna osnova spomenika naglašena je četirima masivnaim osmerokutnim stubovima, prislonjenih uz kutove kamenog postolja.
 
Stubovi su oslonjeni na kvadratne postamente, zasječene u kutovima. Izvorno se na stubovima nalaze šire kvadratne baze, na kojima su bile postavljene četiri skulpture svetaca zaštitnika izrađenih u punoj plastici, što se može uočiti na arhivskoj fotografiji. Prema usmenom svjedočanstvu, skulpture su nakon II. svjetskog rata uklonjene na nepoznatu lokaciju, a na temelju sačuvane arhivske građe, nemoguće je rekonstruirati o kojim se svetcima zaštitnicima radi.

Na temelju šire kvadratne baze spomenika, postavljeno je stepenasto uvučena uža kvadratna baza, čiji su kutovi, također naglašeni četirima nižim stubićima osmerokutnog presjeka, čije su stranice okomito izdvojene plitkim i uskim nišama koje se završavaju tzv. saracenskim lukom.

Svaka od četiriju strana ovog postolja u središnjem dijelu ima dominantan motiv rozete koja je na južnoj i sjevernoj strani oblikovana stiliziranim listovima akantusa, dok je na istočnoj i zapadnoj strani korišten stilizirani cvjetni ornament u kombinaciji s volutama.

Iz ovog niskog masivnog postolja izrasta stub kvadratnog presjeka, na kutovima naglašen izduženim i uzanim nišama poput onih koje se javljaju na niskim stubićima. 

Središnji dio stuba zauzima motiv u vidu bifore, rađen u plitkoj plastici. Ovaj se motiv javlja na istočnoj, zapadnoj i južnoj strani stuba, dok je na sjevernoj stani, prema kojoj je okrenuta monumentalna skulptura Presvetog Trojstva, izvedena plitka polukružna niša s lunetom koju čini niz utisnutih krugova.

U gornjem dijelu stuba sa sve se četiri stane nalazi po jedna kartuša uokvirena otvorom elipsoidnog oblika. I u ovom je slučaju postignuta simetrija tako da se međusobno poklapaju motivi na istočnoj i zapadnoj strani stuba, dok su identični motivi na sjevernoj i južnoj strani.

Završnicu spomenika čini reprezentativna 'grupa likova', koja prikazuje Presveto Trojstvo – Bog Otac, prikazan kao starac duge brade, koji blagoslivlja desnom rukom i Isus Krist koji desnom rukom pridržava križ (križ nedostaje). Ovu kompoziciju zaokružuje središnji motiv – Duh Sveti, prikazan u vidu goluba oko kojeg se radijalno šire zraci (uništeni tijekom vremena).