Obziran Bog prema ljudskim obzirima, a sveti Josip nježan, jak i brz svetac

Trinaestu srijedu Velike pobožnosti svetom Josipu štuje mnoštvo vjernika, koji ju sada, tijekom izazovnih vremena uzorkovanih pandemijom koronavirusa, prate pute televizijskog i internetskog prijenosa Laudato televizije. Veliku pobožnost svetom Josipu 14. travnja 2021. godine predvodio je, kao i misno slavlje služeno nakon pobožnosti, rektor Nacionalnoga svetišta svetog Josipa, mons. Antun Sente ml.

U svojoj homiliji, mons. Sente okupljenima je, osvrćući se na tajnoviti susret Isusa s Nikodemom, između ostaloga, poručio da Bog ima obzira za naše obzire.

– Nikodem se boji reakcije svojih drugova farizeja, stoga traži tajnoviti susret s Isusom. Isus pristaje zato što mu nisu važe okolnosti, već susret s čovjekom, odnosno očekuje da mu čovjek otvara vrata svoga života, poručio je Sente te je dodao, komentirajući onu Isusovu: 'Bog je tako ljubio svijet da je dao svog Sina Jedinorođenca' – očita je ta Božja ljubav, koju mi nikada do kraja ne ćemo moći dokučiti – kazao je.

U propovijedi, nadalje, mons. Antun Sente potanko objašnjava koliko je važno češće si posvijestiti već spomenutu rečenicu – 'Bog je tako ljubio svijet, da je dao svoga Sina Jedinorođenca'.

– Ta nam rečenica svagda treba biti u mislima, osobito u ova neizvjesna vremena. Ako je Bog iz ljubavi prema čovjeku darovao svoga Sina, čega se onda imamo bojati? Korone, potresa, bolesti, ili čega drugoga? Ta Bog je danas s nama – ističe Sente.

Na kraju misnoga slavlja rektor Nacionalnoga svetišta svetog Josipa pročitao je jedno od brojnih svjedočanstva vjere, koja govore o moćnom zagovoru našeg nebeskog zaštitnika, svetog Josipa. Ta su pisma vjere ujedno i snažni poticaji na slavljenje i štovanje pobožnosti svetog Josipa. Pročitano pismo pripada Sonji Horvat iz Banje Luke, koja na početku svoga pisma ističe kako je Božje milosrđe veliko i kako ju je upravo ono izbavilo iz brojnih nedaća.

– Rođena sam s nemogućnošću govora. U trećoj godini života imala sam zahtjevnu operaciju, a progovorila sam u osmoj godini. Nadalje, dok sam bila beba, kukovi su mi bili u gipsu. U petom razredu osnovne škole slomila sam nogu za vrijeme jednog skijanja. Jednom sam na čudesan način ostala živa uz veliku opasnost da padnem sa same litice u provaliju. Velike strahove doživjela sam u ratnom vihoru – započinje Sonjino svjedočanstvo.

Kad je došla u novu sredinu iz Slovenije u Banju Luku, za vrijeme rata, bavila se okultnim praksama te je svoj život ostvarivala prema uputama iz horoskopa. Nije znala koliko to može biti opasno. Prakticirajući različite okultne prakse, često je bila iscrpljena i dovedena do ludila.

– Zahvaljujući zagovoru Gospe Lurdske i Gospe Međugorske, sve je to sada iza mene, otkad sam u Međugorju upoznala živog Boga. Kad povjeruješ u Boga, On sve okreće na dobro, samo da se Bog proslavi – poručuje.

U doticaj sa svetim Josipom Sonja je došla kad se je u njezinoj župi slavila pobožnost svetom Josipu od devet srijeda. Priključila se spomenutoj pobožnosti, te je svake srijede išla na pobožnost i svetu Misu. Odlučila je te dane postiti o kruhu i vodi, što je bio njezin prvi post u životu. 

– Mnogi su mi i prije savjetovali da se molim svetom Josipu jer je on jak i brz svetac. U meni se stalno nešto protivilo molitvi svetom Josipu. Počnem moliti, pa stanem. Nikako na zelenu granu s njim, drago mi je što sam ove godine uspjela. Shvatila sam koliko je snažna molitva u zajedništvu. Svaka patnja preobražava. I mijenja ljudsko srce. Bogu hvala na svemu – zaključila je.