Održan znanstveni simpozij KBF-a na temu: 'Žena iz Crkve za Crkvu'

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu održao je u utorak 6. travnja jednodnevni znanstveni simpozij 'Žena iz Crkve za Crkvu'. U uvodnom govoru dekan KBF-a u Zagrebu, prof. dr. sc. Josip Šimunović, istaknuo je kako je poticaj za odabir teme apostolsko pismo u obliku motuproprija: 'Spiritus Domini' pape Franje, o izmjeni kan. 230, § 1 o pristupanju žena službama lektorata i akolitata, izvijestila je IKA.

O ženi iz starozavjetne perspektive govorila je prva predavačica, dr. sc. Bruna Velčić, osvrnuvši se posebno na lik Judite. Mišljenja koja je čula, da pripuštanje žena muškim službama predstavlja popuštanje pritiscima pred izazovima današnjeg vremena, podsjećaju ju na starozavjetnu pripovijest o Juditi.

– Juditino ponašanje nadilazi podjelu muško-ženskih uloga. Čin odrubljivanja glave vojskovođi Holofernu više priliči muškoj negoli ženskoj ruci. Ona nije bila prihvatljiv uzor židovskim ženama. Možda zato nije u židovskom kanonu – istaknula je Velčić.

Svoje izlaganje zaključila je riječima kako Judita nije tipična starozavjetna žena te da je dvostruk izazov čitatelju Svetog pisma.

– U prvom redu poziva nas da preispitamo vlastite ideje o specifično ženskim i muškim ulogama te uvriježenim stereotipima. Kao drugo, poziva nas da netipične, nekonvencionalne žene vidimo kao potencijal, kao dobitak, ne kao prijetnju. Ona je prije svega sestra koja je spasenjski djelovala na dobrobit sve svoje braće i sestara. Vjerujem da i u našoj zajednici ima Judita koje trebamo prepoznati i vrednovati kao što su to učinili stanovnici Betulije.

Drugi predavač bio je doc. dr. sc. Taras Barščevski, koji je o ženama govorio iz novozavjetne, Pavlovske perspektive. Spomenuo je mjesta u evanđeljima i Djelima apostolskim, gdje ženski likovi djeluju prema Isusu. Osvrnuo se i na glagole koji povezuju žene s Isusom, kao što su: doticati, posluživati i navijestiti.

– Teško je na temelju Novog zavjeta istaknuti neku bitnu razliku između muškarca i žene te nekomu priječiti vršenje nekih službi u Crkvi. Današnja sve veća prisutnost žena u Crkvi nije samo znak jednakosti muškaraca i žena, i svjedočanstvo da žene mogu isto kvalitetno, pa čak i bolje, vršiti u Crkvi iste poslove kao muškarci, nego barem i djelomično da je i znak da je sve manje muškaraca u Crkvi – zaključio je Barščevski.

O ženi koja je stvorena na sliku Božju govorila je izv. prof. dr. sc. Nedjeljka s. Valerija Kovač. Na pozadini prvoga grijeha u kršćanskoj tradicije razvilo se idealiziranje, pa čak i nekad nerealno veličanje žene, posebno Marije. Prema toj tradiciji žena je ona koja omogućuje spasenje.

– Ponekad u tom veličanju žene kao Marije, kao antitezi Evi, muškarac dobiva dvoznačnu simboliku, on je vladar i tip samovoljnosti, a Marija je znak da je Bog u ženskome preobrazio sve muško radi pobjede ljubavi – rekla je Kovač spominjući i mnoge druge modele tumačenja odnosa i različitosti muškarca i žene. 

'Služba kao služenje – znak i izazov vremena' bila je tema doc. dr. sc. Ive Mršić Felbar. Ona je istaknula kako vjernici nisu objekt, nego subjekt spasenjskog poslanja, a ta se suradnja jednako odnosi na žene. To nije pitanje ravnopravnosti, nego zahtjev koji proizlazi iz Crkve kao 'communio'.

– Nije teološki bezrazložno što se Crkvu opisuje kao ženu i djevicu. Zato žene trebaju biti na odgovornim položajima, imati mogućnost unijeti vlastite doprinose, kompetencije i gledišta koja će obogatiti život Crkve i koja bi bez njih Crkvi nedostajala. Valja izričito promicati odgovornu suradnju žena u Crkvi i društvu – poručila je Mršić Felbar. 

Dosadašnje isključenje žena iz stalne službe čitača i akolita prema zakoniku iz 1983., a koji se podjeljuju u bogoslužnom obredu, ne nalazi dostatno opravdanje ni na teološkom ni pravnom području, istaknuli su brojni kaononisti, a iznijela je na predavanju doc. dr. sc. Lucija Boljat, naglasivši kako služba čitača i akolita nema božansko utemeljenje. Kazala je i kako je papa Franjo, izostavivši spomenutim motuproprijem riječ 'viri', otvorio mogućnost da žene vrše stalne službe čitača i akolita.

– Papa je uputio i pismo prefektu Kongregacije za nauk vjere, u kojem jasno razlikuje ove službe od službi koje se temelje na sakramentu svetoga Reda te ponavlja kako Crkva nema nikakve ovlasti podijeliti svećenički red ženama. Papa je motuproprijem uklonio navedenu diskriminaciju i potaknuo da u Crkvi proučimo stvarne potrebe liturgijskih službi te da ih ustrojimo tako da vjernici laici mogu vršiti svoje krsno poslanje na službu Crkve. Novina odredbe dodatan je poticaj i za razvoj liturgijskog pastorala – poručila je Boljat.

U svom izlaganju prof. dr. sc. Ante Crnčević podsjetio je kako je treće tipsko izdanje Rimskog misala iz 2002. godine izostavilo u svojoj općoj uredbi razlikovanje 'muškarac' i 'žena'.

– U novoj uredbi govori se o laicima ne razlikujući muškarce i žene. Na tom tragu, kad je riječ o liturgijskim službama, potvrđuje se da se sve liturgijske službe koje nisu vlastite svećeniku ili đakonu mogu podijeliti svim laicima, što je konačno razjašnjeno ovim motuproprijem – naglasio je.

O ženama navjestiteljicama govorila je mr. sc. Gordana Barudžija, oslanjajući se na pojmove 'navještaj' i 'navještenje', ali i 'kateheza' te 'evangelizacija', povlačeći paralelu s vjeroučiteljima u Republici Hrvatskoj te ženama koje nisu vjeroučiteljice, a autorice su znanstvenih članaka u teološkim časopisima.

Barudžija smatra kako u Crkvi o navjestiteljicama treba govoriti s imenom i prezimenom. Istaknula je visoku obrazovanost žena u Crkvi, kako među vjeroučiteljicama tako i među autoricama znanstvenih članaka. Ukazala je na činjenicu da kao što je naviještanje složeni proces koji se odvija na više razina, tako je i govor o ženama Crkve složeni proces kojemu pristupamo iz različitih perspektiva, što ukazuje na potrebu istraživanja i daljnjega dijaloga.