Oproštaj mons. Giorgia Lingue povodom završetka službe apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj

Na početku slavlja Mise zahvalnice prigodom završetka službe apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj mons. Giorgia Lingue, zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša u svom je pozdravnom govoru posebno istaknuo duboku marijansku pobožnost mons. Lingue i njegovu naklonost Mariji kao Majci Crkve i svećenika. Stoga je osobito značajno što se od Hrvatske oprostio upravo na spomendan Blažene Djevice Marije Lurdske, ujedno i 34. svjetski dan bolesnika, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

– Neka ova sveta Misa, prožeta molitvom Majci Božjoj Lurdskoj, bude trenutak u kojemu ćemo Bogu povjeriti put Crkve u Hrvatskoj, službu Petrova nasljednika, novu misiju našega apostolskoga nuncija, ali i sve one koji danas nose križ bolesti, starosti i osamljenosti. U Marijinoj školi učimo kako stajati uz križ i kako u križu prepoznati nadu. U tome duhu započnimo ovo euharistijsko slavlje, svjesni da je Krist onaj koji liječi, tješi i šalje nas, a Marija ona koja nas u tome vjerno prati – poručio je nadbiskup Kutleša te pozvao apostolskog nuncija da okupljene uvede u euharistijsko slavlje.

U homiliji je mons. Lingua naglasio važnost mudrosti i čistoće srca, ukazavši na primjer kraljice od Sabe iz prvog čitanja (1 Kr 10, 1-10) koja se nije zadovoljila samo onim što je čula o kralju Salomonu, nego je željela vidjeti vlastitim očima, čuti vlastitim ušima i dobro se uvjeriti u njegovu mudrost. I kod Isusa nalazimo takvu mudrost u evanđeoskom odlomku (Mk 7, 14-23) kada učenicima objašnjava da čovjeka ne onečišćuje ono što u njega ulazi izvana, već ono što iz čovjeka izlazi, napomenuo je nadbiskup.

– Upravo se u nama, u našem srcu, rađaju želje i misli koje se potom pretvaraju u djela. Naša sposobnost da ljubimo, kao i naša sposobnost da mrzimo, ovise o našem srcu – dodao je te se u nastavku osvrnuo na Papinu poruku povodom Svjetskog dana bolesnika u kojoj vjernike poziva na suosjećajnost i zauzimanje za patnju bližnjega.

– Jasna je poveznica s još jednim biserom Isusove mudrosti: prispodobom o dobrom Samarijancu koja nas podsjeća da možemo vidjeti i samo produžiti dalje, ne dopuštajući da nas tuđa nevolja dotakne – što se događa kada je naše srce zatvoreno i neosjetljivo. Ili pak možemo vidjeti i zaustaviti se – to se događa kada nam srce prožme suosjećanje, odnosno kada je ono čisto. Dobri se Samarijanac znao zaustaviti i pomoći unesrećenome, povio mu je rane, pobrinuo se za njega jer ga je gledao srcem punim suosjećanja.

Na poseban je način stoga zahvalio onima koji po primjeru dobrog Samarijanca brinu za potrebite – poput Caritasa, pučke kuhinje za siromašne, brojne redovničke i laičke zajednice i udruge – kao i bolesnicima i svima koji nose teret različitih oblika invaliditeta.

– Možda toga nismo svjesni, ali uvjeren sam da upravo oni, više od svih, na otajstven način rade za dobro Crkve i, rekao bih, za zdravlje svijeta. Oni su ti koji nas uče gledati iz druge perspektive: ne iz prolazne moći naših ispraznosti, nego iz ponizne svijesti o vlastitim ograničenjima, podsjećajući nas da je samo Jedan Svemogući! Dragi bolesnici i osobe s invaliditetom, upravo je vaša žrtva, prikazana čista srca, najdragocjenije blago koje Crkva posjeduje. Ne zaboravite da nas je Krist spasio na Kalvariji, žrtvujući svoj život iz ljubavi prema nama, a ne na Taboru, gdje se očitovao u slavi – poručio je nadbiskup Lingua.

Potom je zazvao Duha Svetoga i na sve koji nose nevidljive rane – traume rata, drame braće i susjeda koji su odjednom postali neprijatelji, gubitak voljenih osoba i odsutnost onih koji su nestali bez traga, kao i teškoću istinskoga pomirenja. A osim na one nevidljive, ukazao je na još dvije rane hrvatskog naroda: 

– Ne možemo zanijekati da i u Crkvi u Hrvatskoj postoje rane koje, unatoč želji i već učinjenim velikim koracima naprijed, još nisu dovoljno zacijelile. Riječ je o žrtvama različitih oblika zlostavljanja koje, ako ne budemo pažljivi, mogu postati i žrtvama ravnodušnosti. Nedavno utemeljeni Nacionalni ured za zaštitu maloljetnika i ranjivih odraslih osoba pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, koji pruža podršku biskupijskim uredima, pravi je blagoslov u tom smislu – napomenuo je mons. Lingua zazivajući zagovor Gospe Lurdske na sve koji su tom ranom ranjeni.

Kao drugu, simboličnu ranu, istaknuo je ranu Zagrebačke katedrale koja gotovo šest godina nakon potresa još nije do kraja obnovljena. Ipak, kako je naglasio, u nju se već vratio njezin najugledniji stanovnik – nakon Presvetoga – blaženi Alojzije Stepinac.

– U svojoj sam prvoj propovijedi u ovoj katedrali rekao kako sam u dubini srca osjetio kako mi Blaženik govori da se ne brinem toliko o njegovoj, koliko o svojoj vlastitoj svetosti. Ta mi se misao često vraćala, nedvojbeno više kao prijekor nego kao kompliment. Nakon što sam obišao Hrvatsku uzduž i poprijeko, bolje razumijem tko je Stepinac bio ovome narodu i koliko je toga učinio. Također sam shvatio da briga za vlastitu svetost ne isključuje priznavanje njegove svetosti i nastojanje da ona bude priznata. 

Ipak, sve sam više uvjeren da bi to priznanje od strane Crkve trebalo doći tek na kraju puta istinskoga pomirenja, bez kojega bi njegova svetost postala uzaludna. Kanonizacija, naime, nije svojevrsna "liga prvaka" u kojoj pobjeda moje momčadi podrazumijeva poraz tvoje. Pred Bogom nema pobjednika i poraženih, jer… svi smo mi braća i sestre – zaključio je nadbiskup Giorgio Lingua i poručio: Čekam vas u Jeruzalemu!

Posebnu je zahvalnost izrazio svima koji su mu pomagali u njegovoj službi – kolegama iz diplomatskog zbora, nadbiskupima i biskupima, čelnicima drugih kršćanskih denominacija i drugih religija, civilnim, nacionalnim i mjesnim vlastima te Ministarstvu vanjskih i europskih poslova. Osim toga, zahvalu je uputio i brojnim sredstvima društvenog priopćavanja koja su mu među vjernicima pomagala širiti kako njegove, tako i druge važne poruke, ističući, među ostalima, i Laudato televiziju.

Nadbiskup Kutleša uzvratio je uime svih hrvatskih biskupa i uime Božjeg naroda zahvalu apostolskom nunciju na njegovoj predanoj službi u Hrvatskoj:

– Kao apostolski nuncij bili ste vidljivi i vjerodostojni znak blizine Rimskoga Prvosvećenika Crkvi u Hrvatskoj. U vremenu koje nije bilo lišeno izazova, znali ste biti most povjerenja, razboritosti i dijaloga između mjesnih Crkava i Svete Stolice. Vaša kanonska utemeljenost, diplomatska jasnoća i odmjerenost u prosudbama pridonosile su stabilnosti crkvenoga života, ali uvijek u službi višega cilja: dobra Crkve i spasenja duša.

Na današnji blagdan Majke Božje Lurdske povjeravamo Vas zagovoru One kojoj ste s osobitom pobožnošću i sinovskom odanošću povjeravali svoju službu. Neka Vas ona prati u novome poslanju u zemlji u kojoj je Krist hodio, propovijedao i darovao se za spasenje svijeta. Neka Vas Blažena Djevica Marija vodi putem mudrosti, strpljivosti i nutarnjega mira, kako biste i ondje bili znak nade, dijaloga i pomirenja.

Preuzvišeni gospodine nuncije Lingua, u ime hrvatskih biskupa, svećenika, redovnika i redovnica te svega vjernoga puka, od srca Vam zahvaljujemo za sve što ste učinili za Crkvu u Hrvatskoj. Neka Vas na Vašem daljnjem putu prate naše molitve, iskreno poštovanje i trajna zahvalnost. Neka Vas Gospodin obilno blagoslovi; neka Vas Majka Božja od Kamenitih vrata i blaženi Alojzije Stepinac brižno čuvaju, a mir Kristov neka bude Vaša snaga i pratnja na svim putovima kojima ćete, u službi Crkve, hoditi – poručio je mons. Kutleša.

U znak trajne zahvalnosti i uspomene na njegovu službu u Hrvatskoj mons. Lingui darovani su znakovi biskupske službe: mitra s marijanskim simbolima u spomen na jedinstvo u vjeri, prsten kao znak odanosti Crkvi i uzajamnog povjerenja te pektoralni križ s hrvatskim pleterom, starokršćanskim i starohrvatskim znakom isprepletenih linija, koji govori o povezanosti, postojanosti i vjernosti kroz stoljeća, kao podsjetnik na službu u hrvatskom narodu u kojem će dio njegova pastirskog srca zauvijek ostati isprepleten s Crkvom u Hrvatskoj.